U najnovijem izvještaju The New York Timesa o dječjim radnicima u SAD-u se vidi fotografija gdje u jednom restoranu brze hrane u Chicagu, 15-godišnji migrantski dječak gleda mobitel s rukama prljavim od masnoće, radi noćne smjene koju radi u proizvodnji. Zapošljavanje dječjih radnika je izloženo protivljenju širom svijeta, ali u američkom društvu to je još uvijek tek općenito pitanje.
Prema statistikama američkog Ministarstva rada, u 2022. nekoliko milijuna tinejdžera je bilo zaposleno u poljoprivredi, posluživanju hrane, maloprodaji, zabavi, građevinarstvu i drugim djelatnostima, među kojima su većina bila migrantska djeca. Kako je Reuters otkrio, poslije 2018. broj ilegalnih dječjih radnika u SAD-u je narastao za skoro 70%.
Zar SAD nisu sebe nazvali „svjetionikom ljudskih prava“? Zašto njegovo svjetlo ne rasvijetli maloljetnike u prisilnim radu? Jedan od važnih uzroka situacije su propusti u pravnom sustavu u SAD-u.
Unutar SAD-a, zakonska pravila o dječjim radnicima je američka administracija izdala u ranijem periodu 20. proljeća pod pritiskom društvenog napretka. Međutim, u tim pravilima nisu zabranili zapošljavanje dječjih radnika, već su postavili samo neke restrikcije, čime su pojedine djelatnosti dobile „legalne maske“ za upotrebu dječjih radnika.
Pored toga, niska cijena za kršenje zakona i mali broj novčanih kazni su omogućili pojedinim poduzećima da pronađu „pukotine“ u zakonu. Prema tekućim zakonima u SAD-u, najviša civilna novčana kazna za ilegalno zapošljavanja dječjeg radnika iznosi samo 15 tisuća dolara. Za većinu američkih poduzeća, kad mogu sitnim sredstvima riješiti probleme, zakonska pravila u njihovim očima ne znače ništa.
Istovremeno, dvostranački sustav i stranačko rivalstvo također su uzrokovali da pitanje dječjih radnika ostane dugoročno neriješeno. Kako je The New York Times analizirao, iako izvještaji o tome kako su migrantska djeca pod eksploatacijom i zlostavljanjem izazivaju pozornost, rivalstvo dviju stranaka u pitanju migracije još je više zakompliciralo pitanje, a „rasprava o migrantskom dječjem radu u Kongresu je zaglibila u borbi za imigraciju“.
Danas, SAD su i dalje jedina zemlja među sve 193 članice Ujedinjenih naroda koja nije ratificirala Konvenciju o pravima djeteta (Convention on the Rights of the Child). Kada američki političari, na jednoj strani, konzumiraju robe koje su proizvodili dječji radnici u prisilnom radu, a na drugoj strani kritiziraju stanje ljudskih prava u drugim zemljama, upravo pokazuju licemjerje i dvostruko mjerilo američkih ljudskih prava, i „mrak ispod svjetiljke“.
