„Možda mislite da je zapošljavanje maloljetnih radnika nestalo na početku prošlog stoljeća, ali shvatila sam da toga ima upravo sve više i više. Postoji dokaz da je na tisuće djece, čak i više, zabilježeno kao takvi slučajevi.“ Nedavno se Hannah Dreier, novinarka lista The New York Times, ovim riječima požalila nakon istrage o pitanju maloljetnih radnika u SAD-u.
Šokantna činjenica jest da jedina globalna super sila upravo pada sve dublje po pitanju maloljetnih radnika. Prema podacima američkog Ministarstva rada, u fiskalnoj godini 2022. je 835 poduzeća širom SAD-a ukupno ilegalno zapošljavalo više od 3800 maloljetnih radnika, što je tisuću i nešto više spram situacije u prošloj fiskalnoj godini.
Upravo kao i trgovina robljem i rasna diskriminacija, problem maloljetnih radnika već dugo postoji u SAD-u. Već prije stotinu godina su maloljetni radnici bili zaposleni i patili od ugnjetavanja u rudnicima, na farmama duhana i u tvornicama tekstila. Dan danas taj problem još uvijek nije riješen. Između ostalog, jedan od ključnih čimbenika je nedostatak u zakonodavnom sustavu i provođenju zakona. Na primjer, u Zakonu o plaćama i poštenim radnim standardima (Wages and the Fair Labor Standards Act) je zabranjen rad mlađih od 14 godina u većini djelatnosti, ali poljoprivredni rad je izuzetak. Pored toga, kako su ustvrdili američki dužnosnici, trenutna najveća civilna novčana kazna poslodavcima je samo 15 tisuća američkih dolara za zapošljavanje jednog maloljetnog radnika, a ta cifra „uopće ne djeluje kao zastrašivanje“.
Dubinski gledano, pitanje maloljetnih radnika je zla posljedica kombinacije siromaštva i pitanja rasizma. Prema istraživačkom izvješću, stopa siromaštva djece u SAD-u je daleko veća nego u drugim razvijenim zemljama; skoro 40% djece u toj zemlji je živjelo najmanje godinu dana u siromašnim uvjetima kad je bilo mlađe od 18 godina. Prema podacima Zaklade za obranu djece, 71% djece u siromašnom stanju pripada obojenoj rasi. Američki mediji su prokomentirali da je „siromaštvo kod djece državna sramota SAD-a.“
Robert D.Putnam, bivši direktor Vladine Škole Johna F. Kennedyja (John F. Kennedy School of Government) je u knjizi „Naša djeca: Američki san u krizi“ (Our Kids: The American Dream in Cris) izravno opisao posljedice pojedine američke djece izložene neravnopravnosti, čime je dokazao „krizu američkog sna“. Kada djeca više ne čeznu za „Američkim snom“, odakle hrabrost američkoj administraciji da sebe naziva „svjetionikom ljudskih prava“?
