Foto: VCG
S približavanjem kraja godine, SAD su, s punim “samopouzdanjem” pozvale 50 afričkih čelnika u Washington na “Američko-afrički Summit”, kako bi prikazali svoja “nepromijenjena obećanja” prema Africi. No, slično kao i u brojnim drugim slučajevima SAD-a na međunarodnoj sceni ove godine, Bijela kuća nije dočekala očekivano “odazivanje mnoštva”, nego baš nasuprot, sve više skepse i kritika.
Američki portal Politico je prokomentirao da američki predsjednik Joe Biden pokušava nagovoriti afričke čelnike da vjeruju da SAD namjeravaju surađivati s Afrikom u brojnim područjima, no “mnogi afrički čelnici se osjećaju kao da su već jednom bili prevareni - recimo, kada je nekadašnji američki predsjednik Barack Obama iskoristio prvi Summit u 2014. da signalizira sve veću predanost kontinentu, no umjesto toga, smanjio je sredstva za borbu protiv side u Africi, kao i inozemnu pomoć regiji.” Odnosno, SAD o suradnji s Afrikom samo lijepo govore, no sasvim je druga priča kad je riječ o praktičnim potezima.
Nije teško razumjeti afričku reakciju, jer SAD upravo plaćaju cijenu zbog svojih hegemonijskih djelovanja po svijetu. SAD stalno beskrupulozno zlostavljaju druge suverene države, gubeći tako kredibilitet na multilateralnim i bilateralnim scenama, a do kraja je razotkriveno i američko pravo lice koje je makijavelističko, jer SAD profitiraju ugrožavajući interese drugih, pa čak ugrožavaju druge bez obzira na to da li profitiraju, ili ne. Ispred sve svjesnijih zemalja, sve uži je američki hegemonijski put.
SAD se same hvale da su “demokratski svjetionik”, a pod opravdanjem “demokracije” i “ljudska prava” prijete i natjeravaju druge zemlje da biraju stranu, no, na današnji dan sve manji broj zemalja prihvaća to američko licemjerje. Na Američkom Summitu ovog lipnja Bijela kuća je isključila čelnike Kube, Nikaragve i Venezuele sa Summita zbog čega su dočekale bojkot čelnika iz brojnih latino-američkih zemalja. Paul Kagame, predsjednik Ruande na Američko-afričkom Summitu je američkim medijima ustvrdio: ”Ne smatram da nas treba tjerati da biramo stranu.”
Istovremeno, SAD su i često s gledišta vlastitih interesa samovoljno uništavale i ponižavale međunarodna pravila i poredak. Na primjer, SAD dugoročno opstruiraju izbore sudaca apelacionog organa Svjetske trgovinske organizacije što je rezultiralo dugoročno paraliziranim stanjem tog organa. Prema britanskom listu “The Guardian”, 127 članica WTO je nedavno podnijelo prijedlog protiv američkog hegemonijskog djelovanja. Bila je riječ o 61. putu prijedloga o tom pitanju, odnosno to predstavlja glas glavnog toka međunarodne zajednice, no, SAD su po 61. puta pokazale prezir prema tim zemljama.
Iako američka administracija tu i tamo privuče druge zemlje, njeno hegemonijsko djelovanje je sprječava da pridobije prave prijatelje. SAD pokušavaju održati svoj hegemonijski položaj, no, s ovim opasnim, nestvarnim i staromodnim konceptom, ono što je SAD-u najpotrebnije jest kohezija domaćeg društva i odgovorna suradnja s drugim zemljama u svijetu, a ne sanjarenje o hegemoniji.
