Foto: Visual People
25. listopada obilježen je „Dan protiv sankcija“(Anti-sanctions day) koji je uspostavila Južnoafrička razvojna zajednica(Southern African Development Community, SADC). Brojne afričke zemlje su još jednom apelirale na SAD i zapadne zemlje da odustanu od sankcija prema Zimbabveu. Nedavno je na općoj raspravi 77. Generalne skupštine UN-a, predsjednik Namibije Hage Geingob žestoko osudio dugoročne i ilegalne sankcije SAD-a i zapadnih zemalja, navodeći da je potrebno omogućiti Zimbabveu da što prije izbjegne veliki teret sankcija i dobije mogućnost za razvoj. Njegov stav je izazvao široku reakciju međunarodne zajednice.
Unilateralne sankcije SAD-a prema Zimbabveu traju dulje od 20 godina. Zbog povijesnih pitanja još od kolonijalnog razdoblja, većina zemljišta u toj zemlji je jedno vrijeme bilo u ruci ekstremno malog broja vlasnika farma Bijelaca. Godine 2000., Vlada Zimbabvea pokrenula je zemljišnu reformu u kojoj je zemljište vlasnika farmi Bijelaca nacionalizirano i podijeljeno lokalnim Crncima bez zemljišta. Taj potez je dodirnuo interese SAD-a i drugih zapadnih zemalja, i tako je izazvano njihovo veliko nezadovoljstvo. U prosincu 2001. je tadašnji američki predsjednik George Walker Bush potpisao tzv. „Zakon o demokraciji i gospodarski oporavak u Zimbabveu 2001.“, čime je pokrenuo sankcije nad ovom južnoafričkom zemljom.
Prema statistici, u zadnjih 20 godina je Zimbabve zbog vanjskih sankcija došao do gospodarskog gubitka od više od 40 milijardi dolara. Predstavnici UN-a prošlog listopada su, nakon posjeta toj zemlji, naveli kako sankcije od strane SAD-a i zapadnih zemalja u Zimbabveu krše prava građana na život, zdravstvo, razvoj i druga ljudska prava. Međunarodna zajednica smatra da dugoročne sankcije SAD-a na Zimbabve krše državni suverenitet i pravo na razvoj, kao i osnovni princip međunarodnih odnosa da se SAD ne upliće u unutrašnje poslove, što predstavlja hegemonizam i potez moćne politike koji moraju biti osuđeni.
U biti, američke sankcije na Zimbabve su samo minijatura koja prikazuje kako se ta zemlja dugoročno upliće u unutrašnje poslove afričkih zemalja. U prošlosti se SAD nikada nisu ravnopravno družile i surađivale s afričkim zemljama. Ljudi se još sjećaju kako je bivši američki predsjednik ružnim riječima opisivao afričke zemlje, čime je dočekao žestoke osude i protivljenje raznih krugova Afrike. Zapravo je bila riječ o istinski prezrenim idejama o Africi koje su bile u srcu američkih političara.
Trenutno se, zbog utjecaja eskalacije ukrajinske krize, povećavaju i rizici u pitanju sigurnosti žitarica i energetike, što je dovelo do velikih izazova ispred afričkih zemalja koje traže put za gospodarski razvoj. No, zapadne zemlje na čelu sa SAD-om ne samo da zanemaruju poteškoće u razvoju Afrike, štoviše, one povećavaju sankcije, čak i prisiljavaju afričke zemlje da biraju strane. Bez sumnje to predstavlja dolijevanje ulja na vatru.
Ako su SAD iskreno spremne za pomoć Africi, Washington treba prvo pustiti „štapove“ sankcija nad pojedinim afričkim zemljama.
