Tijekom godišnjeg sastanka Svjetskog gospodarskog foruma održanom prošli tjedan, Kina je još jednom izrazila svoju odlučnost da promovira sveobuhvatno otvaranje svijetu. Prošlog je mjeseca tijekom kineske Središnje radne konferencije prvi put predloženo da 2019. bude godina u kojoj će država napraviti pomak prema otvorenosti temeljenoj na robi i gospodarskim faktorima na sustav šireg usklađivanja temeljen na usklađivanjem s vanjskim svijetom. Sve to znači da će otvaranje Kine ući u novu fazu.
U proteklih 40 godina reforme i otvaranja, Kina je živjela na svojim prirodnim prednostima, poput radne snage, zemlje i tržišne snage, što je omogućilo brzu industrijalizaciju i urbanizaciju. Danas, kako gospodarstvo Kine prelazi s izrazito brzog rasta na visokokvalitetni razvoj, Kina se ne može više uzdati na jednostrani dotok resursa za svoj rast. Kako bi postigla višu razinu otvorenosti u današnjem svijetu, Kina treba stvoriti ista pravila i sustave koji joj omogućuju razmjenu različitih gospodarskih resursa među domaćim i stranim tržištima.
Svedeno na proste faktore, potrebno je prepoznati kako Kina danas stoji. Nacije u razvoju, kao što je Kina, profitirale su od globalnih investicija multinacionalnih korporacija. Države poput Kine bile su zrele za širenje u terminima cijene rada, opskrbe sirovima materijalima i ukupne veličine domaćih tržišta. Otvaranje korporacijama omogućilo je nacijama u razvoju da uvoze bolje metode proizvodnje, dok im je u isto vrijeme omogućilo da stvore interne razine industrijalizacije, kao i regionalni rast. U Istočnoj Aziji je brzo širenje Japana japanskim poduzećima omogućilo da svoje proizvodne baze presele u države poput Kine i drugdje u regiji.
Financijska kriza 2008. označila je veliku prekretnicu u proizvodnih uzorcima diljem svijeta. Šokirane gubitkom radnih mjesta i slabijim razvojem u vlastitim dvorištima, razvijene nacije okrenule su se prema sebi. Usvojile su ono što mnogi nazivaju "kompetitivnim" protekcionističkim mjerama kako bi dovele do re-industrijalizacije. Porezne i trgovinske politike također su preusmjerene, što se reflektiralo duž globalnog sustava. Šok je također doveo do novih institucijalnih barijera koje i dalje imaju utjecaj na globalnu trgovinu.
Ova promjena prirodno stavlja nove zahtjeve na proces kineske reforme i otvaranja. Kina je u proteklih 40 godina slijedila model postupne reforme te se polako integrirala u globalni proizvodni sustav balansiranjem svojih potreba s pravilima međunarodnih tržišta. No, uzevši u obzir sve što se događalo tijekom i nakon financijske krize, kineske su vlasti odlučile brže i više otvoriti svoja tržišta. Ovo je dovelo do otvaranja novih zona slobodne trgovine i jednostavnijih pravila kojim se međunarodnu zajednicu poziva da dođu na kinesko tržište. Prošle je godine održan prvi Kineski međunarodni uvozni sajam za kojega vlasti očekuju da će u predstojećim godinama postati jedna od glavnih platformi za usavršavanje kineskih politika i pravila kako bi se stvorila solidna razina institucionalne otvorenosti.
Institucionalna otvorenost i međunarodna suradnja glavni su prioriteti nove runde otvaranja kineskog gospodarstva. Institucionalna otvorenost će pomoći u smanjenju troškova poslovanja, dok će također dovesti do nove razine jednakosti među domaćim i stranim ulagačima. Kineske su vlasti s uspostavljanjem Šangajske pilot zone slobodne trgovine 2013. stvorile negativni popis upravljanja za strane investicije. Unutar tog sustava bilo koje područje gospodarstva koje se ne nalazi na popisu je otvoreno za ulaganja. Kontinuirano smanjenje ovoga popisa tijekom godina dovelo je do toga da se Kina otvorila u novim područjima, uključujući vrijednosnice i osiguranja, što također dovodi do olakšavanja poslovanja stranim investitorima. Šangaj je jedan od glavnih predstavnika ovoga, a Tesla je najbolji primjer. Taj proizvođač elektroničkih vozila je prvi proizvođač automobila koji je u potpunosti u stranom vlasništvu, što se smatra bitnim pokazateljem kineskih nastojanja da se tržište još više otvori.
