U govoru o kojem je naširoko izvještavano je potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država prošli tjedan napao Kinu, optužujući kinesku vladu za postavljanje "dužničkih zamki" zemljama u razvoju u obliku stotine milijardi dolara vrijednih infrastrukturnih zajmova vladama u Aziji, Africi, Europi i Latinskoj Americi. Optužba je da Kina zajmovima daje drugim zemljama u razvoju više novaca nego što će one ikada uspjeti otplatiti. Novac se zatim upotrebljava za izgradnju infrastrukture u toj zemlji, nad kojom Kina preuzima vlasništvo kada zemlje neizbježno počnu zaostajati s otplatom zajma. Šri Lanka, Pakistan, Filipini i Džibuti su navodno postali žrtve kineske diplomacije "dužničke zamke". No, u stvarnosti, ono što je tim zemljama zajednički je da su partneri u kineskoj inicijativi Pojas i put.
Šri Lanka je u zapadnim medijima najčešće navođen primjer "dužničke zamke". Potpredsjednik Pence tvrdi kako je Šri Lanka od kineskih tvrtki u državnom vlasništvu uzela ogroman zajam kako mi mogla "izgraditi luku upitne komercijalne vrijednosti. Prije dvije godine, ta zemlja si nije više mogla priuštiti otplatu duga, tako da je Peking izvršio pritisak na Šri Lanku da preda novu luku izravno u kineske ruke."
Potpredsjednik Pence je također iznio tvrdnju da bi luka "mogla uskoro postati isturena vojna baza za kinesku rastuću oceansku mornaricu." Ako uzmemo u obzir da Sjedinjene Američke Države imaju više od 800 vojnih baza u više u 70 zemalja diljem svijeta, nije iznenađujuću što je njihov prvi instinkt projicirati na Kinu vrstu vojnog ekspanzionizma u kakvu se sami često upuštaju.
Do rujna ove godine je Kina potpisala 149 međuvladinih suradničkih dokumenata sa 105 zemalja i 29 međunarodnih organizacije duž staza Pojasa i puta. Od 2013 do 2017 je ukupan obujam uvoza i izvoza između Kine i zemalja pojasa i puta dosegao 33,2 bilijuna juana, a povećavao se stopom od oko 4% godišnje. Kina je i ova partnerstva sklopila sa istim duhom koji je utjelovljen u principima suradnje Kine i Afrike koje je položio Xi Jinping na nedavnom Forumu za kinesko-afričku suradnju: Kina se afričkim zemljama ne upliće u potragu za razvojnim putem prikladnim njihovim nacionalnim stvarnostima; Kina se ne upliće u unutarnje poslove Afrike; Kina drugima ne nameće svoju volju; Kina ne veže nikakve političke uvjete uz pomoć Africi i Kina ne traži politički samointeres kad investira u Afriku ili je financira.
Ovaj oblik pristupa na međusobnu korist je razlog zbog kojeg sve više zemalja odabire sklapanje partnerstva s Kinom. Jer unatoč tvrdnjama o diplomaciji "dužničke zamke", koristi od takvih partnerstva govore same za sebe.
