Profesorica zagrebačkog PMF-a Anđelka Plenković-Moraj: 'Vežu nas krš i zajednički interesi'

Ožujak je u kineskom Chengduu bio iznimno važan mjesec kada je riječ o suradnji između Hrvatske i Kine u sektoru znanosti. Naime glavni grad pokrajine Sichuan posjetio je hrvatski veleposlanik Nebojša Koharović zajedno s političkom savjetnicom našeg diplomatskog predstavništva Biserom Fabrio kako bi se sastao s predstavnicima tamošnjeg Instituta za biologiju pri Kineskoj akademiji znanosti te djelatnicima Zajedničkog istraživačkog centra za zaštitu okoliša Kine i Hrvatske.

Bilateralna suradnja s navedenim institutom traje još od 2008. godine, a baš negdje od tog vremena profesorica sa zagrebačkog PMF-a Anđelka Plenković-Moraj povremeni je stanovnik spomenutog kineskog grada. Biologinja, čija su specijalnost alge i zaštita voda, suradnica je na bilateralnim projektima zaštite okoliša s navedenim institutom koji uključuje kineske nacionalne parkove i UNESCO-vu baštinu Jiuzhaigou i od nedavno u Huanglong te naša Plitvička jezera.

Suradnja je započela kada je prije devet godina kineski biolog i profesor Wu Ning, u to vrijeme ravnatelj instituta iz Chengdua, posjetio Plitvička jezera, koja su već tada bila 'pobratimljena' s Jiuzhaigouom. On je tim povodom sa stručnim suradnicima dogovorio pokretanje bilateralnih projekata na području zaštite krških sustava s obzirom da su oba lokaliteta nacionalni parkovi i pod zaštitom UNESCO-a.

Suradnja otad neprekidno traje, a čini se kako postoji mnogo planova za budući razvoj iste. Sve ovo bio je dobar povod da nam profesorica Plenković-Moraj, na licu mjesta u Chengduu, pobliže predstavi čitav projekt i buduće planove.

Nećemo se ni okrenuti, a već ćete proslaviti deset godina suradnje s kolegama iz Chengdua, stoga se vratimo na sam početak. Možete li nam reći kojim je projektom započela ova bilateralna suradnja?

Naš prvi projekt uljučivao je proučavanje perifitonskih zajednica i algi. Uspoređivanje algoloških zajednica je jako važno s obzirom na to da su alge izrazito bitni organizmi u vodi. One ne samo do su primarni proizvođači kisika nego pokazuju promjene u okolišu u mnogo kraćem razdoblju negoli neki drugi organizmi.

U kojem je smjeru išao idući projekt?

Naš drugi projekt je bio vezan uz planktone, a nakon njega je došao veći vezan uz korištenje algologije u procjeni kvalitete voda. Upotrebom različitih sustava u našem istraživanju pokazalo se da su krška područja specifična te da se moraju primjenjivati samo za njih određeni sustavi za procjenu. U Hrvatskoj smo razvili dobar softver vezan uz to, a sada radimo i na procjenama za umjetna jezera za što su kolege u Kini itekako zainteresirane i gdje leži mnogo prilika za daljnju suradnju.

Istaknuli ste kako je u Hrvatskoj razvijen dobar softver, znači li da je to jedna od prednosti naše strane u suradnju s Kinom?

Hrvatska je jaka u razvoju softvera, dok Kina s druge strane ima jače tzv. usluge ekosustava, odnosno procjene koliko jedno područje može biti isplativo stanovništvu koje tamo živi ili u turističke svrhe što je svakako opet od velike važnosti za našu suradnju. Hrvatska također ima više iskustva i mnogo je ulagala kada je riječ o zaštiti okoliša te su dvije strane kroz sve ove godine suradnje pronašle neke zajedničke momente gdje smo jedni drugima pomogli, i dalje pomažemo te možemo pomoći još.

Koliko je projekata provedeno od 2008.?

U sklopu bilateralne suradnje do danas je provedeno pet projekata. Posljednji se tiče antropogenih utjecaja, odnosno pritiska turizma na kineske nacionalne parkove Jiuzhaigou i Huanglong. Kada je riječ o Plitvicama, u tom pogledu je napravljeno dosta, no i dalje moramo raditi na tome kako bi bili sustavniji te se uskladile određene mjere.

Što to točno uključuje?

Ono što je jako važno jest ne shvaćati čitav process kao čisto matematičku operaciju jer priroda je dinamična i treba je redovito nadzirati kako bi se točno znalo u kojem trenutku dolazi do promjena. Treba imati u vidu da je i na Plitvicama izuzetan pritisak u ovome pogledu, no da je on ipak u Kini mnogo veći, što je i razumljivo. Osim toga navedeni kineski parkovi imaju mnogo veće slivno područje, a da bi uopće pratili promjene morate znati odakle vam dolazi voda. Najidealnije je provođenje monitoringa jednom mjesečno uz redovito održavanje elektroničke baze podataka. Kao što sam istaknula, priroda je dinamična te jedan dan u vodi nađete jedne vrste, a možda sljedeći mjesec neke druge vrste. Sve ovisi i o godišnjim dobima i višegodišnjim ciklusima te je važno imati što više podataka. Daleko je isplativije ulagati u monitoring i praćenje, a ne primjerice kada dođe do pomora riba u moru zvati stručnjake da nađu rješenje. Tada se stvari teško mogu riješiti jer ne znate pozadinu priče. Ukoliko se provodi monitoring redovito imate pozadinu. U oba parka se on provodi te pri njemu trebamo biti još sustavniji.

Što je s edukacijskim aspektom u ovom pogledu?

Odmah sam uočila, s obzirom na to da dolazim iz sveučilišnih krugova, kako najidealnija rješenja za probleme leže u činjenici kako u Kini postoje veći kapaciteti u edukacijskom obliku koji nisu do kraja iskorišteni. Kada počnete educirati ljude oni spoznaju što na određenom području živi i zašto to treba očuvati. To je također jedan od mogućih oblika suradnje i provedbe plana zaštite.

Smanjenje broja turista na određenim destinacijama koja su zaštićena prirodna baština redovito se dovode u vezu upravo s financijskim gubicima?

Kada je riječ o smanjenju broja turista, mišljenja su uvijek podijeljena između znanstvenih i upravljačkih struktura redovito zbog ekonomske dobiti. No, čak i ako se ograniči broj turista i dalje ima drugih potencijala za zaradu. Ideje kineskih kolega na tu temu postoje i veoma su prihvatljive. U tom smislu i buduća suradnja će ići prema 'zelenoj' agrikulturi, upravljanjem životinjskih vrsta, upravljanju parkova i tome slično. Također vi morate uskladiti i potrebe parka, ali i ljudi koji tamo žive. Na taj način će se pritisak smanjiti, a održivost svakako bolja.

Znači u budućnosti se suradnja usmjerava i prema agroekologiji?

Zajednički interes dviju strana u budućim suradnjama svakako leži i u tome. Hrvatska tu ima dobre korijene i mnogo za ponuditi, no ni kineska strana ne zaostaje. Iz tog razloga zajednički bi se prijavljivali na određene projekte i time unaprijedili istraživanja te zaštitu područja krša na obje strane, bilo da se radi o nacionalnim parkovima i/ili lokalitetima koje štiti UNESCO.

Jesu li s obzirom na veličinu i kapacitete problem s kojima se nacionalni parkovi na obje strane suočavaju usporedivi?

Nije da u Hrvatskoj nema problema i da je sve idealno, ali situacija jest mnogo bolja. Bez obzira koliko je usporedivo ili ne, nama je u idućim koracima najvažnija razmjena znanstvenih djelatnika te stručnog osoblja iz upravljačke strukture. Sve te razine moraju razmijeniti iskustva na obje strane. Svaki od ovih sustava kojima se bavimo je specifičan, no zajednički im je nazivnik te se kroz zajednička iskustva sve može dovesti na višu razinu.

Što onda možemo očekivati od buduće suradnje?

Kineska strana zaista ulaže u produljenje suradnje. Za vrijeme mog boravka smo već prijavili dva projekta. U Kini je proces prijave malo drukčiji jer postoje prijave prije prijava, pa prijave i tzv. 'obrane' prijava. Nadam se da će, uz MZOŠ preko kojeg ide čitava bilateralna suradnja, naša nastojanja prepoznati i Ministarstvo okoliša. Sada je potrebno oformiti timove te vidjeti koje su institucije zainteresirane za suradnje. Trebamo zajednički ići prema menadžmentu i zelenoj ekologiji, a sve to u cilju održivosti biokapaciteta.

U Kinu dolazite već godinama te ste iz prve ruke imali prilike svjedočiti kako se Kina mijenja u tom pogledu odnosno kako postaje globalni lider u zaštiti okoliša i borbi protiv klimatskih promjena.

Kina je spoznala utjecaj industrije na okoliš posljednjih deseteljeća te se okreće prema novim tehnologijama i teorijama. Treba svakako naglasiti kako je i prije Kina imala to znanje i stav, no sada je podrška države velika jer su stručnjaci uvidjeli da je pravo vrijeme da se zaštita okoliša potakne na najjače. Kineska akademija znanosti iznimno je počela promovirati, poticati i financirati zaštitu okoliša. Tu je naša dodatna prilika za suradnju, posebice u okviru inicijative Pojas i put jer je naš sektor dobar i prokušan. Nadam se da ćemo mi tu priliku i prepoznati. I prilikom mog posljednjeg boravka u Kini zaista je stanje rapidno napredovalo. To je zaista sjajno. Moram dodati i kako je dosta je kolega znanstvenika s PMF-a zainteresirano za Kinu jer je se radi o zemlji koja je duže bila zatvorena. Tu ima mnogo vrsta za istraživanje odnosno svega onoga što mnoge znanstvenike životno interesira. Kina se tu počela otvarati kao cvijet te je došlo vrijeme kada će suradnja među znanstvenicima doista I procvjetati.

To bi pretpostavljam bila prilika za naš mladi kadar?

Za Hrvatsku bi to bilo jako dobro jer mi imamo dosta mladog i dobro obrazovanog kadra. No, doktoranti iz Kine bi također mogli doći u Hrvatsku. To je jedna od naših namjera, ali to je ipak drug tip projekata te bi mi bilo drago da se to kod nas prepozna. Studenti iz Hrvatske tu nisu dolazili nikada, a vrlo rado bi. Isto je i s kineske strane, a vežu nas krš i zajednički interes.

Ima li planova da se i drugi nacionalni parkovi iz Hrvatske uključe u suradnju?

Kao što znamo velika površina Hrvatske je pod kršem što znači potvrdan odgovor. Kroz naše suradnje kolege iz Kine su posjetile Kornate, Krku i mnoge druge parkove. S obzirom da Kina ima i druge institute svakako postoje prilike. Naravno NP Krka je tu velika poveznica zbog zajedničkog nazivnika s parkovima uključenim u dosadašnje projekte. Sad polako treba osmišljavati i prijavljivati nove projekte te u tom pogledu nastaviti ići prema naprijed.

Franka Gulin