Koliko se dugo niste družili sa svojim bliskim prijateljima? Koliko dugo u stvarnom životu niste upoznali nove prijatelje?

Jedno američko sveučilište odlučilo je provesti analizu na ovu temu. Od 80-ih godina 20.st. do danas, odnosno u proteklih 20 godina Amerikanci su izgubili od 3 do 2 prijatelja po glavi stanovnika. Mi imamo sve 'bogatije' materijalne uvjete u svakodnevnom životu, no zašto imamo sve manje prijatelja?

Postavlja se onda i dobro pitanje, odnosno – osjećate li se usamljeno? Prema nekim podacima, to nije rijetkost. Broj ljudi koji se često osjećaju usamljeno neprekidno raste što je postalo društveni problem koji ne možemo izbjegavati.

SOCIJALNA USAMLJENOST

Socijalna usamljenost označava fenomen pri kojem osobama nedostaje društvenih kontakata ili ih čak ni nemaju.

Prema statističkim podacima američkog GGS-a, 1985. svaki Amerikanac imao je prosječno 2,94 bliskih prijatelja s kojim je mograo razgovarati o svemu, a ovaj broj je 2004. pao na 2,08. Iste godine 24.6% stanovnika u SAD-u nismu imali s kim pričati. Ta brojka je sredinom 80-ih iznosila samo 10%.

U proteklih 20 godina, Amerikanci su druženje smanjili za jedna trećinu, a stručnjaci smatraju kako to pokazuje važne društvene promjene.

1. Povećanje 'virtualnog druženja'

Pogled na prijateljstvo prošao je kroz promjene u pozadini nove tehnologije, točnije rečeno društvenih mreža. Ljudi danas 'troše' mnogo na mnogo "slabije" odnose koji se ostvaraju putem internetske komunikacije, a sve je jači negativniji stav prema druženju u stvarnosti.

Ljudi danas vole putem Facebooku, Twittera, blogova i drugih društvenih mreža i platform uspostavljati odnose te tražiti prijatelje. "Slabiji" odnosi ne cijene društveni položaj osobe, a zajedničko mišljenje, interesi i zahtjevi su postali glavni razlozi za zasnivanje odnosa. Ovim učinkovitim načinima možemo se promjeniti u idealne "ja" te naći "slične osobe" te očuvati internatesko prijateljstvo. Međutim, s druge strane realno prijateljstvo treba više vremena i snaga da se očuva, jer razgovor licem u lice teže je nego komunikacija na internetu, stoga se ljudi danas sve manje i manje druže 'uživo'.

Istraživanje o "sreći" koje je provedeno u Kanadi pokazuje da broj prijatelja s interneta nema veze s osjećajem sreće. Upravo suprotno, stvarni prijatelji povećaju sreću za 50%. Međutim, Robert Kraut sa Sveučilišta Carneqie Mellon je 1998. Pokazao svojom analizom da što više koriste internet, ljudi se sve usamljenije osjećaju. Druženje u stvarnosti ulazi u potpuno tamnu zonu zbog sve češćeg 'internetskog druženja'.

2. Stopa samaca sve je viša

Od 2008. do 2014. stopa osoba koje žive same porasla je u Kini od 8.9% na 14.9%. U cijelom svijetu ovaj broj popeo se na 277 milijuna u 2011. u odnosu na 153 milijuna u 1996. To znači da je ta stopa porasla za 55% u proteklih 15 godina. Kako se predviđeno do 2020. će na svijetu biti 480 milijuna kućanstava u kojem živi samo jedna osoba.

3. Smanjenje komunikacije među susjedima

Od 1985. do 2004. Amerikanci su za 3% smanjili svoje druženje sa susjedima. 2004. samo je 2% Amerikanaca smatralo da su njihovi susjedi iskreni, a 9% da im mogu biti od pomoći. Čini se kako mnogi smatraju da im susjedi ne bi pomoglo te da svu misle na svoje interese.

Ova situacija nije karakteristična samo za SAD, nego je sličan fenomen zabilježen i u Kini.

U Kini postoji izreka da "daleki rođaci nisu dobri kao bliski susjedi". Međutim, situacija se vidno promjenila. Ovo istraživanje u Šanagju pokazuje da je prvi razlog "nezadovoljstva među susjedima" jest činjenica da nitko nikoga ne poznaje.

"Socijalni autizam" već je postao popularni društveni problem, a to sve dolazi od temeljna tri razloga: samački život, ne održavanje komunikacije sa susjedima te internetsko druženje.

Usamljenosti za neke ljude označava osjećaj koji slučajno dolazi i brzo prolazi, no za neke je "najgori neprijatelj".

USAMLJENI STARCI

Socijalna usamljenost tijesne je vezana uz starost. Starije osobe mogu lakše osjetiti usamljenost, a oni koji se često tako osjećaju umiru brže.

Stručnjaci su u Londonu, u razdoblju od sedam i pol godina pratili 6 500 osoba iznad 52 godine. U tom razdoblju njih 918 je umrlo, a 26% su bolovali od "socijalne uasmljenosti". Od 1996. do 2012. broj osoba između 45 i 64 godine koji su samci ali u Engleskoj i Walesu popeo se za 53%. Prema istraživanjima provedenim u Europi u 2010., samo 27% starijih osoba s više od 50 godina starosti posjećuju na mjesečnoj razini svoje prijatelje ili rođake. U Kini je u 2013. bilo više od 100 milijuna "usamljenih starijih osoba".

Oni dugo vremena žive sami te većina njih osjeća tugu. Oni su osjetljivi i ne vole pričati s nepoznatima, stoga se osjećaju usamljeno. Analiza je inače provedena na 3 500 telefonskih poziva za pomoći starijim osobama. Podaci pokazuje da je 40% njih u depresiji jer im nedostaje pažnja djece, priznanje od strane društva, a na sve utjecaja ima i zdravstveno stanje. Starije osobe su one koje najlakše mogu osjetiti usamljenost. Ovaj problem treba pozorno pratiti I nastojati riješiti s obzirom da bi to značilo i smanjenje smrtnosti kod osoba starijih od 50 godina.

OSTAVLJENA DJECA (Left-behind children, eng.)

Osim starosti, socijalna usamljenost se tiče i obrazovanja te obitelji same. Istraživanja su također pokazala da se osobe bez obitelji te s nižim stupnjem obrazovanja također lako osjećaju usamljenima.

Prema podacima istraživanja, što vam je stupanj obrazovanja viši, bez obzira imate li obitelj, stanje usamljenosti lakše rješavate. Na fakultetu je vidljivo da oni koji imaju obitelj imaju manje prijatelja od onih koji nisu te sreće da imaju obitelj. To znači da je studentima lakše uspostaviti prijateljstva bez obzira imaju li obitelj.

U Kini, tzv. left-behind children žive najčešće s bakama i djedovima, odnosno rođacima u ruralnim dijelovima zemlje dok sui m roditelji krenuli u urbane krajeve kako bi radili i zaradili. Ta djeca većinom nemaju visok stupanj obrazovanja niti su im roditelji u blizini te su redovito oni koji 'obole' od socijalne usamljenosti. Podaci pokazuju da 46,2% takve djece nije dobro u socijalizaciji. Oni ne znaju kako se dobro 'predstaviti', te im komunikacija s drugima predstavlja veliku prepreku.

42% njih osjeća tugu, ali nemaju nikoga s kim bi popričali. Ako ih uspoređujemo s djecom koja imaju pažnju roditelja, ova djeca su lošija u socijalizaciji te su manje samouvjerena i sposobna. Oni se boje družiti s drugim ljudima posebice ako ih netko kritizira. Stopa "strah od druženja" kod ostavljene djece iznosi 24,3% u usporedbi sa 6,67% zabilježenih kod djece koja imaju pažnju svojih roditelja.

Mnoga ostavljena djeca misle da su loša I da su zato ostavljena. Često se susreću s porugom druge djece te ovakva situacija ima dugoročno negativni utjecaj.

Dakle, starije osobe i djeca bez roditelja kandidati su za socijalnu usamljenoti, no što je s drugim kategorijama, točnije odraslim osobama u 20-im, 30-im i 40-im godinama?

Podaci ukazuju na to da 64,3% osoba smatra usamljenima bez obzira na 'širinu' svoje društvene mreže.

Kako im pomoći u rješavanju problem usamljenosti? 64,4% njih se nada da će im hobiji pomoći u tome da prošire društveni krug. 35,7% smatraju da trebaju sami biti aktivniji u druženju. Postavlja se onda novi problem, odnosno kako biti aktivniji? Je li internet dovoljan za druženje?

Neki kažu da je internet svijet učinio 'globalnim selom' I smanjio udaljenosti među nama, što je istina. Putem Facebooka, Instagrama, Wechata i drugim aplikacijama mi lakše komuniciramo s drugima ljudima.

Prema podaci iz 2013. prosječni broj prijatelja na Facebooku za američke tinejdžere i mlade ljudi iznosi 425,4 osobe. Internetsko druženje u nekom smislu olakšava usamljenosti, a s druge strane jača i udaljavanje u realnom životu. No rezultira li internetsko druženje realnim prijateljstvom?

Prema istraživanju u Japanu, njegovi stanovnici između 20 do 60 godina starosti prosječno imaju 80,5 prijatelja na Facebooku, a 29,5 u stvarnom životu. Točnije rečeno više od polovine prijatelja nisu oni s kojima se druže u realnom životu. Postoje li onda stvarni prijatelji na Facebooku?

Postoje različiti razlozi zašto prijatelji iz stvarnog života i interneta nemaju poveznice. Ovaj broj prijatelja je samo "broj". Internet ne uništava prijateljstvo, niti ga ostvaruje, internet ne može nadomjestiti stvarni druženje. Prvi korak jest ostaviti mobilni telefon na stolu i otići vani kuće, nasmiješite se iskreno kako bi vas drugi mogli što bolje upoznati.