PEKING, 16. svibnja (Xinhua) -- Objavljivanje godišnjeg izvješće SAD kako bi se od kineske "vojne prijetnje" učinila senzacija samo će potkopati strateško međusobno povjerenje između ove dvije velike zemlje.
Za početak, SAD nema pravo "nadzirati" vojnu strategiju i razvoj sile jedne suverene zemlje kao što je Kina.
Kina slijedi politiku nacionalne obrane koja je po prirodi defenzivna. Kao i sve druge zemlje na svijetu ima svako legitimno pravo da razvija vojne snage kako bi očuvala svoju suverenost i mirni razvoj.
U izvješću koje je temeljeno na manjkavim informacijama, Pentagon "procjenjuje" da će ukupna kineska potrošnja vezana za vojsku u 2015. premašiti 180 milijardi dolara, dodajući kako se čini da će Kina održati rast potrošnje na obranu u doglednoj budućnosti unatoč usporavanju svog gospodarskog rasta.
No Pentagon nije primijetio da je Peking u ožujku najavio svoj plan za povećanje obrambenog proračuna za 2016. za samo 7.6 posto, što je naniži postotak u šest godina. Ovogodišnji iznos od 146 milijardi dolara određen je zbog rastućih gospodarskih pritisaka te nakon što je prošle godine uvelike smanjen broj pripadnika vojske.
Ovih 146 milijardi dolara je zapravo samo četvrtina američkog vojnog proračuna koji za fiskalnu godinu 2017. iznosi 582.7 milijardi dolara. To je u kontrastu s činjenicom da je kineski BDP već iznosi dvije trećine američkoga.
Veliki jaz između obrambenih proračuna dviju zemalja jednostavno otkriva tko će vjerojatnije predstavljati "vojnu prijetnju" svijetu.
Kao drugo, izvješće, koje je objavljeno usred rastućih napetosti oko pitanja Južnog kineskog mora, ocrnjuje legitimne aktivnosti Kine u Istočnom kineskom moru i Južnom kineskom moru.
Kineski suverenitet nad otočjem Nansha i vezana prava u Južnom kineskom moru formirana su tijekom povijesti i odavno su naširoko prepoznata.
Kineska gradnja na otočju Nansha uglavnom služi u civilne svrhe te pomaže ispuniti njene međunarodne odgovornosti i obaveze kroz pružanje više javnih usluga.
Činjenica je da je prebacivanje naglaska na Aziju ("pivot to Asia") od strane Washingtona i njegovo miješanje u azijsko-pacifička pomorska pitanja potaknulo napetosti u Južnom kineskom moru.
SAD, koji je autsajder u ovim pitanjima, redovito je slao vojne letjelice i brodove u regiju pod isprikom prava na "slobodu plovidbe" temeljenom na neškodljivom prolasku kojeg propisuje UN-ova Konvencija o pomorskom zakonu (UNCLOS) koju on nije ni potpisao.
Ustvari UNCLOS vrlo jasno govori da je taj prolazak neškodljiv samo ako "nije štetan za mir, red i sigurnost obalne države".
UN-ov zakon također određuje da se strani brodovi koji iskorištavaju pravo na neškodljivi prolazak kroz teritorijalne vode moraju pridržavati vezanih zakona i odredbi obalne države.
Prema "Zakonu Narodne Republike Kine o teritorijalnim vodama i vanjskog pojasa", donesenog 1992., strani vojni brodovi koji ulaze u kineske teritorijalne vode trebaju prvo dobiti odobrenje kineske vlade.
Uredila: Maša
