Kako možemo živjeti zdravo i sretno u našim gradovima u ovom urbanom dobu? I kako da ih njegujemo da bi oni njegovali nas? Bila su to glavna pitanja izložbe organizirane u povijesnoj četvrti Dashilar u sklopu nedavno održanog Pekinškog tjedna dizajna (Beijing Design Week).
Dashilar, Peking, 10. studenog 2015. (Fotografija: Maša)
Odabir ove četvrti pokazao se kao dobra polazišna točka za nalaženje odgovora na pitanja koja sve više zaokupljaju građane Pekinga, ali i stanovnike gradova diljem svijeta. Dashilar se nalazi u samom srcu Pekinga, nedaleko od Zabranjene palače. U svojoj 600-godišnjoj povijesti je bio poznat kao mjesto rođenja pekinške opere i mnogih kineskih brendova. Ovdje su se nalazile čajane koje su pohodili najmoćniji ljudi Kine, tiskale prve knjige i novine.
No u posljednjih 50 godina mnogo je od te stare slave nestalo. Peking, kao i druge kineske metropole, danas se suočava sa zagađenjem, prenapučenosti, manjkavom infrastrukturom, ubrzano rastućim cijenama kvadrata, ali i očuvanjem kulture i povijesti koji gradu daju identitet. Upravo ovo posljednje je bio ključan dio spomenute izložbe.
˝Da bi se četvrt regenerirala prvo morate nešto zaštititi i nešto revitalizirati, no ključni elementi koji se moraju zadržati nisu čvrste stvari. To su meke stvari, ljudi koji žive tamo.˝ - rekla nam je Liang Ying, predstavnica platforme Dashilar koja radi na obnovi četvrti.
Do sada su se stvari obično odvijale u suprotnom smjeru. Dugo se u medijima pisalo o uništavanju tradicionalnih pekinških četvrti, hutonga, čije su mjesto zauzimale blistave poslovne zgrade ili bezdušni betonski blokovi. Rušenje je imalo cilj osigurati stanovnicima pristojne domove, s grijanjem i ostalom infrastrukturom, no također je pogodovalo špekulantima na tržištu nekretnina.
Nakon brojnih kritika čini se da su buldožeri u posljednje vrijeme utihnuli. Hutonzi su se počeli smatrati simbolom Pekinga, no kao takvi došli su pod udar drugačijih sila. U nekim slučajevima su stare kuće kupljene i ponovo izgrađene po standardima njihovih novih, bogatijih stanara, zbog čega su izgubile autentičnost i ulični život karakterističan za hutonge.
Dashilar, Peking, 10. studenog 2015. (Fotografija: Maša)
U drugim slučajevima se u obnovu uplela sve moćnija privredna grana u Kini koja se počela uzdizati zajedno s kineskom srednjom klasom. Radi se naravno o turizmu. Dijelovi grada, poput popularne ulice Nanluoguxiang pretvorili su se u kulise za prodaju jeftinih magneta za hladnjake i ostalih drangulija za horde turista koji tuda besciljno lutaju.
U pokušaju zarade na tradiciji dio Dashilara u ulici Qianmen je srušen, a umjesto originalnih građevina ubrzo su niknule ˝još ljepše i starije˝. No uskoro se pokazalo da ˝disneylandizacija˝ kulture nije održiva taktika. Qianmen se pretvorio iz mjesta kojeg su domaći ljudi rado posjećivali u mjesto kojeg pohode isključivo turisti, a napuhane cijene nekretnina potjerale su mnoge stare radnje.
˝Još ljepše i starije˝ građevine na ulici Qianmen, Peking, 10. studenog 2015. (Fotografija: Maša)
No izgleda da Peking pokušava okrenuti novi list u svojoj turbulentnoj priči. Godine 2011. gradska uprava i državna tvrtka zadužena za obnovu Dashilara odlučila je napustiti dosadašnji ˝tabula rasa˝ način razvoja, čiji je glavni princip bio rušenje i izgradnja novih građevina u koje bi se doselili novi ljudi. Umjesto njega preuzet je tzv. ˝nodalni˝ način razvoja.
˝Novi, nodalni način želi zadržati cijelo područje netaknuto.˝ kaže Liang. ˝To je više organičan, mekši način, poput akupunkture. Ne trebate zamijeniti cijelo tijelo, samo trebate zamijeniti ili unijeti određene funkcije, neke male pogodnosti. Ovakva točka može se razviti u skupinu, a ona može imati utjecaj na cijelo područje.˝
Projekt obnove odvija se preko platforme koja je dio državne tvrtke zadužene za razvoj Dashilara, a u njoj osim zaposlenika sudjeluju stanovnici četvrti, dizajneri, arhitekti i drugi vanjski suradnici kao što je Pekinški tjedan dizajna. Iako su države tvrtke jedine koje imaju pravo obavljati restauraciju i obnavljati infrastrukturu, ovo je prvi put da se u proces uključuje toliko strana. Ovakav pristup je jasan uzmu li se u obzir komplicirano vlasničko stanje i usporeni razvoj. Složenost situacije je razlog spore obnove ove četvrti, no paradoksalno je da je upravo to pomoglo da se očuva.
˝Samo jedna tvrtka ili vlada ne može riješiti ovako kompliciran problem sama jer on uključuje mnogo stvari. Zbog toga je potrebna potpora stanovnika i njihovo sudjelovanje.˝ objašnjava Liang.
Obnovljena kuća u Dashilaru, Peking. 10. studenog 2015. (Fotografija: Maša)
Višegodišnja suradnja s Pekinškim tjednom dizajna omogućila je da se u projekt unesu svježe ideje o tome kako obnoviti i unijeti život u Dashilar. Tijekom događaja, koji zapravo traje dva tjedna, diljem četvrti su izloženi projekti kineskih i stranih dizajnera, arhitekata i drugih kreativaca. Njihov cilj je obnoviti građevine i zaštiti i oživiti materijalnu i nematerijalnu kulturu kreativnim pristupom. Izložba spomenuta na početku, organizirana od strane nizozemskog veleposlanstva, također je imala cilj ponuditi alternativni, holistički pogled na urbanizam te usput promovirati rješenja domaćih arhitekata.
Suradnja nije jedina stvar zanimljiva stvar vezana za Dashilar. Prema riječima njihove predstavnice, platforma želi preuzeti ulogu ˝urbanog kustosa˝, odnosno odlučivati kojim komercijalnim aktivnostima u gradskim prostorima dati jeftiniju cijenu najma, čime oni ne bi bili prepušteni volji tržišta.
˝Ovakva kontrola trebala bi spadati pod upravu, no naravno mi bi davali prijedloge. Kontrolirali bi se različite vrste poslova ovdje. Neki od njih možda ne bi bili vrlo komercijalni, kao npr. knjižare, nego bi bili za same stanovnike.˝
U njihovom planu se navodi da bi razvoj trebao uspostaviti ravnotežu između stanovnika Dashilara, građana Pekinga te domaćih i međunarodnih turista, od kojih svi imaju svoje zahtjeve i potrebe. Promovira se heterogena i nezavisna mješavina tvrtki, starih i novih ljudi, čime se pokušava vratiti vitalnost četvrti. Posebna pažnja daje se podrški lokalnih obrta, a također se pokušava zadržati tradicionalan ritam i način života.
˝Analizirali smo mnogo uzoraka dobrih poslova iz starih dijelova grada diljem svijeta. Kada vidite koliko je važan jedan tip posla, možete prema tipovima dodijeliti bodove.˝
U četvrt se pokušavaju uvesti novi, kreativni tipovi poduzeća. Istovremeno se zadržavaju obične trgovine i radnje potrebne lokalnim stanovnicima, a također se potiču lokalni obrtnici. Dashilar, Peking, 10. studenog 2015. (Fotografija: Maša)
Projekt je prošle godine također predstavljen na Venecijanskom bijenalu, gdje je uvršten među najzanimljivije izložbe. Iako ideje i njihovo predstavljanje uistinu privlače pažnju, pokazalo se da se kod izvedbe ne odvija sve glatko.
˝Kad se stvarno ulazi u fazu primjene, rezultat nije uvijek ono što očekujete. Čak i ako je dobar projekt poprilično je teško i uključuje mnogo faktora.˝ kaže Liang. ˝Lako je privući nove ljude i nove elemente ovdje, no ono što moramo jest surađivati s lokalnim ljudima. To je najteži dio. Mislim da se prirodno još uvijek boje da će im se nešto uzeti, tako da su oprezni. No ako budemo imali dobar sustav potpore mislim da će željeti pokušati. ˝
Situaciju dodatno komplicira to što je Dashilar gusto naseljeno područje s brojnim ilegalnim građevinama i svako renoviranje utječe na susjedstvo. Mnogi od njih bili bi sretni da napuste svoje trošne kuće, od kojih su mnoge bez sanitarnih čvorova, da im se ponudi cijena koja odgovara poziciji nekretnine. Skepsu povećavaju i negativna iskustva iz ostalih dijelova grada i politika koja se u prošlosti prečesto mijenjala, tako da spor napredak ne iznenađuje. No Liang Ying misli da je to u neku ruku dobra stvar:
˝Budući da počinjemo na maloj razini i cijela stvar se ne kreće brzo, možemo garantirati da i ako nije dobro još uvijek imamo priliku da ispravimo to.˝
Dok su se neki odlučili na konvencionalan pristup, drugi pokušavaju nešto drugačije – primjer ˝plug-in˝ jedinice koju je razvila People's Architecture Office. U originalnu građevinu umetaju se već pripremljeni zidovi opremljeni izolacijom i svim instalacijama. Dashilar, Peking, 10. studenog 2015. (Fotografija: Maša)
Iako je napunio četiri godine, projekt se još uvijek nalazi u eksperimentalnoj fazi. Prema postavljenim ciljevima u sljedećim godinama trebalo bi doći do izgradnje nove zajednice koja bi do 2020. dovela do samoodrživog razvoja. Situacija na terenu, međutim, pokazuje da to nije lak zadatak.
˝Ono što mi možemo napraviti je poprilično ograničeno. Pokušavamo napraviti neke pilote, naći neke primjere, razviti smjernice koje ćemo dati vladi. Da bi uistinu ušli u izgradnju zajednica trebamo pomoć nevladinih organizacija.˝ rekla nam je Liang, dodajući da je najvažnija stvar pokušavanje novog, održivog načina razvoja koji će pokazati ljudima da postoje druge mogućnosti.
Na pitanje o tome hoće li projekt na kraju ipak ponovo dovesti do gentrifikacije, Liang spominje da su ju to već puno puta pitali.
˝Novi ljudi koji ovdje dolaze nisu baš bogati, oni su više kreativni, žele napraviti nešto ovdje. Mislim da se gentrifikacija neće dogoditi ovdje u smislu da bogati stanovnici dolaze umjesto starih, mislim da će se to spojiti. Trebamo nove ljude tu koji će poštovati i surađivati s lokalnim. Oni jesu različiti, no nisu suprotni. No ne mogu garantirati za kasnije.˝
Dashilar, Peking, 10. studenog 2015. (Fotografija: Maša)
Iako je situacija neizvjesna, čini se da dijalog o novoj vrsti urbanizma ipak dolazi na red i u ovim prostorima. Mnogi gradovi u Kini suočavaju se s rušenjem u ime napretka ili pokušajem neodržive turističke eksploatacije, od kojih je još jedan poznati primjer Kashgar u Autonomnoj regiji Xinjiang. Slični problemi mogu se vidjeti i u ostatku svijeta. Iako je svijest o zaštiti baštine u Europi dobro razvijena, komercijalizacija javnog prostora i podređivanje grada turizmu još uvijek ne privlači dovoljno pažnje, a da to nije jednostavno pitanje pokazuju primjeri Venecije, Barcelone i mnogih hrvatskih priobalnih gradova.
Dijalog koji je započet u Kini pokazuje se nužnim, ne samo jer se radi o zemlji koja je u posljednjih 25 godina povećala urbanu populaciju za gotovo 30 posto, nego i zato što uključuje pitanje prava i potreba stanovnika gradova, njegovog identiteta, kao i ekološke održivosti. Buldožeri su zasada tihi, no hutonzi još uvijek strepe.
Liang Ying u uredu platforme Dashilar renovirane pomoću ˝plug-in˝ rješanja. Dashilar, 10. studenog. 2015.
Autorica: Maša
