Vrijednost poljoprivrede
U prethodnom tekstu smo spomenuli da u društvenom i gospodarskom razmišljanju kineskih filozofa, postoji razlika u onome što oni nazivaju "korijenom'' i ''granom". Korijen se odnosi na poljoprivredu, a grana na trgovinu. U trećem stoljeću prije Krista postojao je čuveni sažetak različitih filozofskih škola Lil-shih Ch'un-ch'iu. Jedno od poglavlja ovog sažetka, pod nazivom '' Vrijednost poljoprivrede", uspoređuje se upravo život poljoprivrednika i trgovca.
Kako piše, poljoprivrednici su primitivni i jednostavni te uvijek spremni primiti naredbe. Oni su nevini kao djeca i nisu nesebični. Njihova materijalna imovina je složena i teško se prenosi. Zato, kad pojavi opasnosti u kraljevini, oni neće napustiti svoju zemlju.
S druge strane, trgovci su pokvareni, podmukli, sebični i nisu poslušni. Njihova imovina lako se prevozi. Zato oni često napuštaju svoju zemlju, ako naiđe opasnost. Stoga je autor dobio zaključak da ne samo je poljoprivreda važnija od trgovine po gospodarstvu, nego da su i poljoprivrednici bolji od trgovaca po načinu života. To upravo pokazuje vrijednost poljoprivrede! Autor je u ovom poglavlju ustvrdio da je način života ograničen zbog ekonomske pozadine, a njegova procjena poljoprivrede također pokazala da je on sam bio uvjetovan ekonomskom pozadinom svoje epohe.
Kroz promatranje sažetka Lil-shih ch'un-ch'iu možemo vidjeti korijen i izvor dvaju glavnih trendova kineske misli, odnosno taoizma i konfucijanizma. Oni su stupovi udaljeni jedni od drugog, ali su također dva pola na istoj osi. Obojica su izrazili, na ovaj ili onaj način, težnje i nadahnuće poljoprivrednika.
Kretanje Tao-a je povratak
Prije razmatranja razlike između taoizma i konfucijanizma, istaknimo teoriju koju zajedno podržavaju ove dvije škole. Prema ovoj teoriji, bilo koja stvar u prirodi i ljudskom društvu, kad se razvila do jednog ekstrema, sigurno će krenuti ka obratnom pravcu.
Posudivši Hegelovu ideju, sve stvari uključuju svoju negaciju. To je jedna od glavnih teza i Lao Cejeve filozofije i tumačenja konfucijanizma u Knjizi Promjena. Bez sumnje, filozofi su se inspirirali kretanjem Sunca i Mjeseca, kao i izmjenjivanjem četiri sezone, na koje poljoprivrednici moraju obratiti posebnu pozornost zbog obrađivanja zemlje. U Knjizi Promjena stoji: ''Kada hladno ide, toplina dolazi. A kada toplina prolazi, hladnoća stiže.'', "Kad je Sunce doseglo svoj meridijan, počinje opadati. A kada je Mjesec postane pun, iščezava. " Takvi pokreti zovu se ''povratak'' (复, pinyin: fu). ''U povratku vidimo um i srce neba i zemlje.'' Lao Ce je također rekao slično: ''Kretanje Tao-a je povratak.''
Prirodna idealizacija
Taoizam i konfucijanizam su drugačiji jer drugačije racionalno i teorijski opisuju aspekte života poljoprivrednika. Seljaci su jednostavni u životu i nevini u mislima. Iz ove točke gledišta, taoisti su idealizirali jednostavnost primitivnog društva i osudili civilizaciju. Oni su također idealizirali nevinost djece i prezreli znanje. A Lao Ce je rekao: ''Zamislimo malu zemlju s malim brojem stanovnika... Neka ponovo vezuju čvorove umjesto da pišu. Neka uživaju u hrani, ukrašavaju odjeću, budu zadovoljni s domom, raduju se načinu života. Susjedna naselja neka budu bliska, tako da dopire lavež pasa i kukurijekanje pijetlova, i neka ljudi dožive duboku starost u zajedništvu, ali da svatko živi svoj život.'' Upravo je to idilična slika poljoprivredne zemlje, zar ne?
Seljaci su uvijek u kontaktu s prirodom, stoga se dive i vole prirodu. Ovo divljenje i ljubav su taoisti izražavali u najvećoj mjeri. Oni su jasno razlikovali između onoga što je od prirode i onoga što je od čovjeka, odnosno prirodnog ili umjetnog. Prema njihovim riječima, stvar koja pripada prirodi je izvor sreće, a ono što pripada čovjeku je korijen svih patnji.
Oni su, kao što je čuveni konfucijanac Xunzi rekao, "zaslijepljeni prirodom, a nemaju saznanja o čovjeku." Kao konačni trend razvoja ovog razmišljanja, taoisti su smatrali da najviše postignuće u duhovnom uzgoju mudraca leži u prepoznavanju sebe s cijelom prirodom, odnosno sa svemirom.
Autorica:Helena
