PEKING, 13. rujna (Xinhua) -- U posljednje vrijeme zapadni mediji počeli su optuživati Kinu da tzv. ''Planom B'' pokušava zamijeniti aktualni međunarodni financijski sustav kojeg predvode dvije institucije - Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond.
Istina je da je Kina, kao dodatak uspostavi Fonda Puta svile, također predložila uspostavu Azijske banke za infrastrukturne investicije te da je uključena u rad Nove razvojne banke s ostalim članicama mehanizma suradnje BRICS. Ovi koraci, s druge strane, ne znače da Kina nastoji pokrenuti vlastiti sustav niti to može napraviti.
Aktualni međunarodni financijski sustav se ne oslanja samo na institucije poput Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda nego i na američki dolar koji funkcionira kao glavna svjetska valuta.
S obzirom da je na snazi već više od 50 godina, aktualni sustav je bio više puta na testu izdržljivosti. Posljednji jest upravo globalna financijska kriza koja je započela 2008. Čak i uzimajući u obzir sve njegove mane ideja da ga Kina pokušava srušiti u potpunosti je - iracionalna.
Upravo suprotno, Kina je bila aktivna u podizanju međunarodnog financijskog sustava. Inicijative koje je pokrenula najmnogoljudnija zemlja svijeta usmjerene su prema dopuni sustava koji je opterećen administrativnom nemoći.
Kao dva vodeća svjetska gospodarstva, SAD i Kina su se obvezali provoditi bilateralnu financijsku suradnju kako bi se ojačala financijska administracija. Od 2009. Strateško-gospodarski dijalog Kine i SAD-a postigao je mnogo. Ove godine dvije strane su se dogovorile kako će nastaviti s derivativnim reformama ''privatnih tržišta''. Osim toga, one su dale obećanje kako će ojačati suradnju s MMF-om te nastaviti poboljšavati njihovu kvotu i upravljačku strukturu. Takva suradnja će pomoći stabilizirati gospodarstvo na globalnoj razini te zadržati da se međunarodni financijski rizici dodatno ne ''razmašu''.
Aktualna financijska kriza na globalnoj razini, koja je rezultat prijelazne američke krize iz 2007. vezane uz hipoteke, i dalje se ne da s ozbiljnim dugovanjima te slabljenjem europskog gospodarstva u cjelini.
Kako bi se nosile s ovim padom, neke razvijene zemlje pokušavaju s ublažavajućim monetarnim politikama. S druge strane njihova potražnja u tradicionalnim industrijskim sektorima je slaba, a velika količina novca ubrizgana je u vrelo bez ispusnog otvora što situaciju čini još gorom.
S druge strane u Aziji postoji velika potražnja za investicijama u infrastrukturne projekte.
Statistike iz Azijske razvojne banke upućuju kako će regija Azija-Pacifik u razdoblju između 2010. - 2020. trebati investicija u vrijednosti oko osam trilijuna američkih dolara kako bi se unaprijedila infrastruktura. No, navedena banka u mogućnosti je izdvojiti samo 10 milijardi američkih dolara godišnje.
Azijska banka za infrastrukturne investicije upisala je početni kapital od 50 milijardi američkih dolara te na taj način dopunjava već postojeći sustav multilateralnih financijskih institucija. Premošćivanjem procijepa koji se stvara između ponude i potražnje na međunarodnom monetarnom tržištu, sredstva se mogu usmjeravati tamo gdje je potražnja veća.
Stoga ne postoji razlog da Azijska banka za infrastrukturne investicije ne supostoji mirno s višenacionalnim suvremenicima koji također djeluju u Aziji s obzirom na to da su njihova nastojanja usmjerena na smanjenje stope siromaštva.
Predsjednici Svjetske banke i MMF-a su izjavili kako su njihove institucije spremne na suradnju s ABII. U ovom trenutku broj zemalja članica koje imaju status osnivača iznosi 57, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačku. Sve one složile su se s Poveljom AIIB-ja.
Financijska rješenja koja za svijet nudi Kina nisu subverzivna, ona su uključiva i komplementarnog karaktera. U svojem najboljem svjetlu potezi Kine pokazuju kako im je vodilja nastojanje da se poveća uključenost gospodarstava koja jačaju u međunarodne financije.
Gospodarstva koja jačaju inače čine nekih 30% svjetske proizvodnje što je porast od 7% u odnosu na 2000.
Sudeći prema statistikama MMF-a Kina će ove godine svjetskom gospodarskom rastu pridonjeti s nekih 28,5% što je porast u odnosu na 27,8% zabilježenih prošle godine. Ovo je značajan podatak jer upućuje da je Kina i dalje važan pokretač globalnog rasta.
Ukoliko se doprinosi gospodarstava u razvoju koja jačaju ne ogledaju u globalnom financijskom sustavu to znači da je sustav i dalje kontroliran od strane šačice razvijenih nacija koje su zapreka primjeni funkcionalnih rješenja vezanih uz veće financijske probleme.
Za razliku od multilateralnih institucija koje često zahtijevaju političke uvjete uslijed omogućavanja sredstava, inicijative koje nudi Kina su otvorene i uključive. One nude alternativna rješenja za gospodarstva koja vape za sredstvima.
Posljednji projekt od strane Kine je pružanje ruke i pomoći već postojećem financijskom sustavu uz pozivanje razvijenih te gospodarstava koja bilježe sve jači razvoj da djeluju zajedno za budućnost financijskog sustava na globalnoj razini.
Uredila: Franka
