PEKING, 2. rujna (Xinhua) -- Velika kineska vojna parada u četvrtak, prva kojom će ta zemlja proslaviti pobjedu u II. Svjetskom ratu, poslužit će kao jasni podsjetnik nezamjenjivih doprinosa Kine u ratu i njene težnje za očuvanjem mira.
Kina je, kao veliko istočno bojište II. Svjetskog rata, učinila veliki doprinos borbi protiv japanskih osvajača i ogromnu žrtvu da bi osigurala pobjedu.
Kineski antifašistički rat započeo je najranije i najduže je trajao. Japanska vojska je 18. rujna 1931. napravila invaziju na sjeveroistočnu Kinu, koristeći kao povod inscenirani događaj, što je postala početna točka junačke borbe kineskog naroda protiv fašizma i uvod u svjetski antifašistički rat.
Godine 1937. poznati Incident na mostu Marka Pola označio je početak Rata otpora kineskog naroda protiv japanske agresije, čime je Kina postala glavno istočno bojište svjetskog rata protiv fašizma.
Službene brojke pokazuju da se u to vrijeme u Kini borilo oko 1.86 milijuna japanskih vojnika, što je činilo 50 posto njihove ukupne vojne snage. Kineske jedinice zaokupile su pažnju većini dobro naoružanih japanskih osvajača.
Do kraja rata savezničke snage ubile su i ranile oko 1.95 milijuna japanskih vojnika, od čega se 70 posto dogodilo na ratištima diljem Kine, što je dalo neizbrisiv doprinos pobjedi na drugim arenama II. Svjetskog rata.
Plamen rata zahvatio je polovinu kineskog teritorija, uključivši u njega 260 milijuna Kineza, s više od 35 milijuna ubijenih i ranjenih. Direktna gospodarska šteta dostigla je oko 100 milijardi dolara.
Kina je odigrala odlučujuću odluku u porazu japanskih osvajača, no zasluge te zemlje rijetko su pravilno bile prepričavane. Desetljećima su ljudi u zapadnim zemljama govorili o II. Svjetskom ratu referirajući se obično na bitke na europskom kontinentu te su malo znali o ulozi Kine kao velike istočne pozornice rata. Kineski napori također su bili podcjenjivani u mnogim povijesnim udžbenicima.
Osim toga, Japan nakon rata nije primio zasluženu kaznu i njegove desne snage još uvijek pokušavaju izazvati svjetski poredak čak i danas. Neki japanski političari namjerno niječu osvajačku povijest njihove zemlje i šire komentare koji zanemaruju vladavinu agresije.
