PEKING, 14. kolovoza (Xinhua) -- Japanski premijer Abe Shinzo, s uskoro očekivanim objavljivanjem službenog priopćenja u sklopu obilježavanja 70. obljetnice predaje njegove zemlje po završetku Drugog svjetskog rata, stoji na kritičnom raskršću.
Prilikom ove visoko simbolične i sa svih strana pomno promatrane prilike, Abe mora donijeti važnu odluku. A, postoji samo jedan put koji će njega i njegov narod dovesti bliže ostvarenju njegovog sna o "normalnoj zemlji", koji učestalo ponavlja.
Odabirom pogrešnog smjera ili nastavljanja stranputicama, s obzirom na njegove izjave o osjetljivom povijesnom pitanju, bez sumnje će japanskog premijera odvesti daleko od predanog naslijeđa u izgradnji nacije koje zapravo očajnički treba, jer njegov potpis "Abenomics" gubi moć.
Bilo kakva izjava koja se podsmjehuje istinskoj povijesti i ne pokazuje kajanje za japanske ratne zločine bit će jednaka bacanju bombe na međunarodni ugled i vjerodostojnost njegove zemlje.
Takva jedna "A-bomba" bila bi uistinu žalosna, jer bi jedina žrtva bio Japan, Abeova domovina, koja je jedina zemlja na svijetu na koju je bačena atomska bomba i koja još uvijek zacijeljuje.
Tako nešto bilo bi izuzetno neodgovorno i destruktivno, ne samo zbog toga što bi posljedice otpuhale bilo koju priliku za njegovu ambiciju stvaranja "normalne zemlje" u neko skorije vrijeme, već bi to dodatno pogoršalo već ionako morbidne veze sa susjednim zemljama te napetost u regiji.
Ako Abe posjeduje imalo trezvenosti, neće baciti "A-bombu" na svoju vlastitu zemlju.
Umjesto toga, sudeći prema probnim "balonima" koje je nedavno bacio, najvjerojatnije je kako će lukavi nacionalist dati iskvarenu ispriku.
"Abisprika", koja sadržava ključne riječi poput agresije i isprike u kontekstu koji ispire njihovo pravo značenje, ili objavljivanjem nijansiranih verzija na različitim jezicima, bila bi žalosna.
Jedna takva polusrčana isprika još jednom bi otkrila Abeovo duboko opiranje za suočavanjem s ratnim zločinima njegove zemlje i preuzimanje plemenite odgovornosti na svoja leđa u ozbiljnom razmišljanju o prošlosti kako bi uveo Japan u svjetski osiguranu budućnost.
Ovakav zbrkan pristup bio bi ne samo nedostojan velikog značaja povijesnog trenutka, već i pokazatelj vidljivog političkog i povijesnog nedostatka, što uvelike objašnjava zašto Japan ostaje "nenormalna" zemlja 70 godina nakon Drugog svjetskog rata.
Jedini pravi put naprijed za Abea je da zaustavi svoja desničarska sklizanja te pruži odgovarajuću i neokaljanu ispriku, dovoljno eksplicitnu da pokaže iskreno kajanje i odlučnost da odbaci svoj neugodan stav prema povijesti Drugog svjestkog rata te pomogne raspršiti nepovjerenje između njegove i susjednih zemalja.
Ipak, ako povijest uzmemo kao učiteljicu, čak i iskrene isprike Abea ne bi bile dovoljne. To je najmanje što može učiniti. Za realizaciju njegovog sna o "normalnoj zemlji" i vraćanju Japana na svjetsku scenu, trebat će neka konkretnija djelovanja.
