LHASA, 11. kolovoza (Xinhua) - Letjeti zrakoplovom iznad "krova svijeta" nije lak zadatak. Visoki teren i teški vremenski uvjeti su nekada Tibet činili, s prosječnom nadmorskom visinom od četiri tisuće metara, nemogućim za zrakoplovne letove.

Priče hrabrih američkih pilota koji su 1940-ih letjeli duž Grbavog puta iznad Himalaje kako bi dostavili vojnu opremu su još uvijek aktualne. Tijekom 2. svjetskog rata je u tim planinama izgubljeno više od 500 zrakoplova i oko 2 tisuće pilota.

I dok Tibet ove godine obilježava 50. obljetnicu redovnih letova, profesionalni avijatičari objašnjavaju kako je industrija promijenila život u tom području.

50 GODINA: ZNAČAJAN RAZVOJ

Selo Gyazhugling u Lhasi, glavnom gradu Tibeta, savršen je primjer kako zrakoplovi mogu promijeniti živote.

Smješteno odmah pokraj Zračne luke Konggar, Gyazhugling je nekada bilo močvarno područje s nekoliko pastira. Od 1966. je preraslo u zajednicu s tisuću stanovnika, dvije škole, bolnicom, hotelima i supermarketima.

S uzletištem dugim četiri tisuće metara, zračna luka Konggar svakog dana prevozi tisuće putnika. Gyazhugling je za mnoge turiste njihova prva postaja.

Tibet sada ima pet zračnih luka, jednu u Lhasi i ostale četiri u Shigatzeu, Camdou, Nyingchiju i Ngari, koje operiraju s 58 letova s ostalim kineskim gradovima i Kathmanduom, glavnim gradom Nepala.

Tibetske zračne luke su u posljednjih 50 godina izvršile 206 tisuća uzlijetanja i slijetanja, a prevezeno je 24,71 milijuna putnika i 330 tisuća tona robe.

Zrakoplovi su dovodili turiste, jačali potrošnju, prevozili poljoprivredne proizovde kupcima udaljenim tisućama kilometara te su pružali medicinsku evakuaciju za pastire koji žive u zabačenim dijelovima visoravni.

Zrakoplovni dužnosnici koji su svjedočili ovim promjenama, napredak pripisuju strogom pridržavanju zračne sigurnosti i velikim ulaganjima.

Središnja vlada je 1955. odlučila otvoriti zračnu liniju između Pekinga i Lhase, no za to je bilo potrebno još deset godina.

"Sjećam se beskrajnih testiranja i obuka. Nitko se nije usudio staviti zrakoplov i putnike iznad Tibeta osim ako to nije bilo 100 posto sigurno.", rekao je Li Shunhua, bivši partijski sekretar u Tibetanskom zavodu za civilno zrakoplovstvo.

Li se prisjetio izazova: teški oblaci, oluje s turbolencijama koje su mogle oštetiti zrakoplov, pijesak i prašina koji su mogle u potpusnoti smanjiti vidljivost te nedostatak kisika za osoblje na tlu.

"Tijekom 1990-ih su Lhasu svako poslijepodne pogodile pješčane oluje. Morali smo posaditi tisuće stabala oko zračne luke kako bismo zrak održavali čistim.", rekao je Li.

Prvi let iz Pekinga u Lhasu je izveden 1. ožujka 1965. pomoću zrakoplova Il-18.

"Ljudi koji su radili u zrakoplovstvu su tijekom desetljeća u Tibetu učinili velike doprinose i žrtve kako bi osigurali razvoj i sigurnost industrije.", rekao je Li, dodavši kako je bolja navigacijska tehnolgija također poboljšala sigurnost.

Zrakoplovstvo je pomoglo Nyingachiju, u istočnom Tibetu, u zaradi od 1,11 milijardi dolara u prošlogodišnoj turističkoj sezoni. Brojke su skočile za 11 puta u odnosu na stanje od prije deset godina.

"Tibetski turizam, brza dostava i ostale industrije ne bi cvjetale kada ne bi postojala zračna povezanost.", rekao je Li Hancheng, aktualni ravnatelj Tibetskog zrakoplovnog zavoda.

RAST DONOSI IZAZOVE

Prema nacionalnom planu za tibetski razvoj, broj letova između Tibeta i ostalih gradova će se u idućih pet godina povećati na 95. Godišnji broj putnika će do 2020. dosegnuti 6,6 milijuna.

Dužnosnici su izjavili kako je broj putnika u Kangaru i Nyingchiu dvostruko veći od izvornih kapaciteta.

"Infrastruktura pod hitno treba daljnje širenje i nadogradnju.", rekao je Li.

"Odljev mozgova" je također izazov. Nezadovoljni teškim radnim uvjetima, neki piloti i osoblje biraju raditi negdje drugdje.

"Potrebno je najmanje osam godina za obuku iskusnog kapetana, s obzirom na to da imamo stroge zahtjeve za let na tibetskoj liniji. Moramo regrutirati iskusne pilote kako bi proširili poslovanje.", rekao je Bai Weisan, zamjenik direktora Tibet Airlinesa.

"Povećat ćemo plaće našeg osoblja kako bi ih zadržali na radnim mjestima.", rekao je.

Uredio: Franjo