Predsjednik Xi Jinping predaje košaru sa cvijećem na svečanosti u Pekingu u srijedu kojom se obilježila obljetnica kineske pobjede nad Japanom u Drugom svjetskom ratu. Ispod: Veteran Sun Yingjie (94), salutira na svečanosti u Taierzhuangu u provinciji Shandong. Bitka kod Taierzhuanga 1938. obilježila je prvi veliku kinesku pobjedu u ratu otpora protiv japanske agresije. (Foto/Xinhua)
Kao važan dio borbe u Drugom svjetskom ratu, Kineski narodni rat otpora protiv japanske agresije (1937. - 1945.) odigrao je važnu ulogu u oblikovanju poslijeratnog svjetskog poretka.
Incident od 18. rujna 1931. isprovocirao je japansku vojsku koja je kasnije okupirala Shenyang u sjeveroistočnoj kineskoj provinciji Liaoning, čime je ujedno obilježen i početak kineskog rata protiv japanske agresije. A, događaj od 7. srpnja 1937., poznat pod nazivom Incident na mostu Marka Pola, svjedočio je potpunoj japanskoj invaziji na Kinu i početku svopćeg kineskog rata protiv fašizma.
Osmogodišnji rat otpora protiv japanske agresije vodio je ne samo do japanskog poraza u Drugom svjetskom ratu, već i do eventualne propasti fašističkih snaga u zemlji. Izvlačenjem velikog broja japanskih vojnika, oružja i vojne opreme, rat otpora osujetio je japansku strategiju brzih odluka i političkih ofenziva. A, predvođene Komunističkom partijom Kine, gerilske baze iza prve linije fronta omele su javni ratni red japanske vojske.
Kineski narodni rat otpora spriječio je Japan od slanja mnogobrojne vojske na druga ratišta za vrijeme Drugog svjetskog rata te ograničio njihovo kretanje. Upravo zbog toga, Sovjetski Savez nije trebao voditi bitke s neprijateljima s obje svoje strane, na istočnoj i zapadnoj fronti. Isto tako, Saveznici, poput Velike Britanije i Sjedinjenih Država, imale su više vremena za provođenje njihove strategije.
Za vrijeme Rata na Pacifiku, rat protiv otpora prisilio je Japan da odustane od svoje strategije napredovanja na zapad, koja je uključivala koračanje prema Indiji i Indijskom oceanu te pridruživanje snagama Njemačke i Italije na Bliskom Istoku, jer nije mogao nadvladati SAD.
Drugim riječima, Kineski narodni rat ograničio je strateško širenje Japana, na veliko pomogao Saveznicima te požurio pad fašističkog režima. Uz to, vodio je ka pozitivnoj promjeni u politici Velike Britanije i SAD-a prema Istočnoj Aziji, koji su do tog trenutka imali prilično negativan stav prema istočnoazijskim pitanjima. Politika popuštanja Japanu, koju su dvije zemlje dijelile čak i nakon napada na Kinu, slučaj je sam za sebe. Većina ljudi obje zemlje simpatiziraju svoje kineske kolege, pa čak im se i dive.
Nakon što su kineska vlada i kineski narod iz svih sfera života počeli zvati zapad u pomoć, obje, i Velika Britanija i SAD, krenule su s neizravnom podrškom Kini od 1938. Nudeći Kini svoju "posudba-zakup" pomoć u svibnju 1941., SAD su praktički odbacile svoju politiku popuštanja prema Japanu te su umjesto toga tražile saveznike u Kini i Velikoj Britaniji.
U određenoj mjeri kineski rat protiv Japana također je pojačao anglo-američku globalnu strategiju, uključujući i neke velike bitke u Drugom svjetskom ratu te plan "pobjediti Njemačku prvi". U biti, kineska uloga ogleda se u skoro svakom odlučujućem dijelu strategije Saveznika.
Kineska ratna diplomacija također je odigrala vitalnu ulogu u antifašističkom ratu. Ujedinjujući Sovjetski Savez, Veliku Britaniju i SAD, Kina je odnijela pobjedu u ratu otpora protiv Japana nakon duge i teške borbe.
Prisiljavajući sile zapada da odbace nejednake sporazume koje su prije toga imali, Kina je od marginalnog postala ključni igrač na svjetskoj političkoj sceni. Kina je uistinu pomogla osnovati i razviti antifašističko savezništvo te ostvarila veliki doprinost i dala velike žrtve u sprečavanju fašističkih snaga da preuzmu moć i kontrolu.
Autor Hu Dekun je povjesničar sa Sveučilišta Wuhan. Članak je izvadak iz autorove knjige, "The Historical Position of China's Anti-Japanese War in the World Anti-Fascist War" (Povijesni položaj Kineskog rata protiv Japana u Svjetskom antifašističkom ratu, op.prev.).
Prevela: Tereza
