Potražnja za kozmetičkim zahvatima cvjeta diljem Azije, osobito u Kini. Međutim, za neke pacijente kratkotrajni san o fizičkoj savršenosti pretvorio se u pravu dugoročnu noćnu moru.

Svake godine tisuće Kineskinja putuje u Južnu Koreju zbog zahvata plastične kirurgije u nadi da će im to donijeti "savršeni" izgled i promijeniti njihove živote.

Nekima se ova želja i ispuni, no mnogi se nađu u situacijama nedostatka povjerenja, pa čak i suicidalnih ideja kao rezultat loše obavljenih zahvata i nuspojava lijekova koji su im postoperativno propisani.

Tri žene združile su svoje snage kako bi podigle svijest o ovom problemu i upozorile potencijalne pacijente na rizike s kojima se mogu suočiti ako nastave s procedurama.

Žene su izjavile kako se osjećaju prevarenima, a s obmanom se skoro jednako teško nositi kao i sa svakodnevnom boli koju trpe zbog svojih unakaženih lica.

Jin Weikun (27) profesionalna stilistica, rekla je kako joj se status smanjio na laboratorijskog miša nakon niza neuspjelih zahvata, uključujući "oblikovanje lica" te dva postupka mijenjanja oblika i veličine grudi.

Jin je prvotno prošla zahvat smanjivanja grudi u klinici u Taiyuanu, njenom domu u provinciji Shanxi, no nije bila zadovoljna rezultatima jer je imala osjećaj kako su joj grudi nakon operacije bile asimetrične. Kada se žalila, u klinici su joj rekli kako nisu u mogućnosti popraviti nastalu "štetu".

Jin je istraživala načine ispravljanja asimetričnih grudi, no bila je vrlo oprezna u postupku zbog mogućih rizika. Međutim, njezine nade su se rasplamsale kada je vidjela televizijsku emisiju korejske televizije KBS, "Lista želja", u kojoj je predstavljena priča o ženi koja je prošla uspješni zahvat ispravljanja neuspjele operacije grudi.

Krajem 2013. Jin je vidjela oglas za sudjelovanje u nastavku emisije, "Lista želja 2". Producenti, koji su tvrdili da surađuju sa Šangajskom televizijom i klinikama uključujući JW plastična kirurgija Koreja, ponudili su besplatni zahvat za 24 osobe nezadovoljne s prethodnim kozmetičkim operativnim zahvatima. Jin je bila uvjerena kako će joj emisija donijeti mogućnost zahvata koji bi joj vratio nazad njezin život.

Prevare i laganja

"Razgovarajući s ravnateljem JW klinike, vjerovala sam kako imaju vrhunske kozmetičke tehnike, a u siječnju prošle godine odletjela sam za Seoul s oko 16 drugih žena. Išla sam na zahvat grudi, s još dodatnih 12 zahvata na licu (na nagovor producenta programa) vođena povjerenjem prema preporuci koju je emisija dala za kliniku. Sve je ispala laž."

"Mjesec dana nakon zahvata, kada sam počela osijećati da ništa nije organizirano, nazvala sam Šangajsku televiziju da bi mi rekli kako oni nikada nisu čuli za tu emisiju. Zahvat na mojim grudima bio je neuspješan, moja brada je visila na jednu stranu, a umetak u mom nosu krivo je postavljen."

Klinika je odbacila žalbe Jin, rekavši kako je operacija prošla u redu. Zahvat na grudima bio je uspješan, rečeno joj je, a neujednačena brada bio je rezultat neravnoteže mekog tkiva na licu Jin, a ne oštećenja na kosti za vrijeme operacije.

Ge Lijun, glasnogovornica JW plastične kirugije Koreja, potvrdila je kako je klinika sudjelovala u emisiji "Lista želja 2", no odbila je jamčiti vjerodostojnost emisije. Rekla je kako je emisiju prenosila kabelska televizija u suradnji sa STV-om, no šangajska postaja nije emisiju naručila.

Iz klinike su također naglasili kako uvijek savjetuju potencijalne klijente da budu oprezni kod razmatranja plastične operativnih zahvata, da se savjetuju s članovima obitelji prije donošenja odluke te se pripreme prihvatiti promjene na svojim tijelima. Jin se propituje je li ona zaista bila naivna pa vjerovala kako je TV emisija dokumentarac, no danas ih smatra tek pukom reklamom.

"Djelomično krivim samu sebe za donošenje ove nepromišljene odluke. Otkrila sam oko 200 drugih Kinezica koje su prošle kroz slična iskustva u Južnoj Koreji, a znam i da su mnoga lica doslovno uništena nedostacima u nekim klinikama ili nezakonitim zahvatima u drugima, kao i beskrupuloznim medicinskim posrednicima."

Početak suzbijanja

U veljači je južnokorejsko Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi najavilo suzbijanje ilegalnih posrednika i neregistriranih klinika nakon niza nesreća vezanih uz plastičnu kirurgiju, uključujući onu 50-godišnje Kineskinje koja je proglašena mrtvom nakon operacije očiju i nosa u bogatom distriktu Gangnam u glavnom gradu Južne Koreje.

Ministarstvo je usvojilo niz mjera kao odgovor na rastući broj žalbi na loše izvedene operacije i previsoke troškove, među kojima je i veliki broj onih uloženih "medicinskim turistkinjama" iz Kine.

"Aktivnosti koje remete tržište, vezane su uz ilegalne posrednike i previsoke troškove te tužbe za nemar, potaknule su žalbe stranih pacijenata." reklo je ministarstvo putem izjave.

U 2013. je preko 25 500 kineskih građana, uglavnom žena, doputovalo u Južnu Koreju na kozmetički zahvat, što je povećanje od 70 posto uspoređujući s prijašnjom godinom. Svaki pacijent potrošio je u prosjeku 3150 dolara na operaciju, pokazali su podaci ministarstva.

Prema novim mjerama, sve medicinske ustanove koje posluju s inozemnim pacijentima i svi posrednici koji se budu koristili za privlačenje takvih klijenata morat će se registrirati pri ministarstvu. Oni koji to ne učine morat će platiti visoku kaznu, a u gorim slučajevima mogu dobiti trogodišnju zatvorsku kaznu.

Unatoč tome, mnogi bivši pacijenti žalili su se da mjere ne rade gotovo ništa po pitanju dobivanja pomoći, bilo fizičke ili financijske.

Mi Yuanyuan, 39-godišnja izvršna direktorica tvrtke iz pokrajine Zhejiang, živjela je u Južnoj Koreji godinama i nije nikada razmišljala o plastičnoj kirurgiji dok nije vidjela televizijsku emisiju Let Me, u kojoj je nekoliko "ružnih" lica pretvoreno u "privlačna". Nakon emisije odlučila je otići u kliniku gdje su rađeni zahvati nad ženama.

"Bila sam prirodna ljepotica i uvijek sam dobivala komplimente zbog svog izgleda, no otišla sam u kliniku jer sam bila znatiželjna da vidim na koji način bi moje lice moglo biti savršeno. U rujnu 2013. savjetovano mi je da operacijom moj ravni nos zašiljim i spustim rub čela. Tada je započela moja tragedija.

"Na kraju me to koštalo 70 000 yuana, a naknadne operacije izvedene u prosincu iste godine da poprave greške također nisu uspjele. Sada na čelu imam očiti ožiljak dug 20 centimetara. Najužasnija posljedica je da je kosa na prednjoj strani moje glave prestala rasti i sad moram stalno nositi šešir."

Pravne dileme

Mi je izjavila da su njeni zahtjevi za kompenzacijom odbijeni, a jedan član osoblja klinike polio ju je juhom za vrijeme žučne rasprave.

"Kad bi poduzela pravne korake trebala bi unajmiti korejskog odvjetnika i prevoditelja. A čak i kad bi to napravila, stavljajući na stranu troškove, sumnjam da bi dobila pošteno suđenje jer industrija kozmetičke kirurgije generira ogromne prihode za zemlju."

Wei Jie iz odvjetničkog ureda Jieqiang u Pekingu izjavio je da se zahtjevi za kompenzacijom za neuspjele plastične operacije rješavaju godinama, dijelom zbog kompleksnosti legalne procedure, no također i zbog manjka standarda o tome što čini uspjelu operaciju. Čak i da tužitelji dobiju parnicu, troškovi putovanja i parničenja su izuzetno teški, dodao je.

"Jako je teško za pojedince da pokrenu prekograničnu parnicu s obzirom na geografsku udaljenost, jezične barijere i pitanje nalaženja dokaza." izjavio je.

Mi savjetuje ljudima koji razmišljaju o odlasku u inozemstvo na kozmetičku operaciju da dva put razmisle, dodajući da bi posebno trebali biti skeptični prema tzv. istinitim pričama na popularnim TV emisijama jer se posljedice operacije mogu lako sakriti s pažljivim šminkanjem i pametnim trikovima tijekom snimanja.

U 2010. 33-godišnja Chen Yili, poslovna žena iz Shenzhena, potrošila je više od 170 000 yuana na niz operacija na njenoj čeljusti, usnama i nosu u klinici u Seulu koju je preporučio njezin posrednik.

Nakon povratka u Kinu započele su infekcije nosa i simptomi nalik gripi koji još uvijek traju skoro pet godina nakon što je procedura izvedena.

"Ne mogu zaspati bez tableta, ne mogu se nalaziti s prijateljima i depresivna sam." rekla je, dodajući da ponekad mora uzeti i po 12 tableta antidepresiva dnevno.

Također je upozorila na ilegalne posrednike koji preuveličavaju dobrobiti operacije i na ogromne troškove - gotovo 30 posto troškova odlazi posredniku: "Profit se stavlja ispred zdravlja i sigurnosti. Posrednici uvijek idu za novcem i učinit će bilo što i reći bilo što da navedu ljude na skupe operacije."

Korejski Institut za razvoj zdravstvene industrije izjavio je da ima više od 1000 legalno registriranih agencija, no također je dalo procjenu da ilegalne agencije drže oko 87 posto tržišta plastičnih kirurgija te da agresivno ciljaju na inostrane klijente.

Zhang Bin, čelnik Kineske asocijacije plastične kirurgije i estetike, rekao je da problem ima globalnu dimenziju i da Kinezi koji odaberu plastičnu operaciju u Južnoj Koreji obično unajmljuju agenta za posredovanje između klijenata i klinika, što može rezultirati time da se ljude dovodi u nelicencirane klinike.

"Labava regulacija, neadekvatne ustanove i nekvalificirani kirurzi, među kojima neki jedva da su liječnici, glavni su razlozi neuspjelih operacija." izjavio je.

Organizacija je istaknula da rade sa svojim kolegama u Južnoj Koreji na osnivanju baze podataka potpuno licenciranih korejskih kirurga da bi spriječili beskrupulozne liječnike.

Zhang je naveo da će baza podataka, koja broji oko 1500 kirurga, biti objavljena na kineskom tako da potencijalni pacijenti mogu provjeriti obrazovanje i medicinske kvalifikacije odabranih kirurga.

Dok Jin, Chen i Mi nastavljaju potragu za obeštećenjem s nadom da će zaštiti druge od slične sudbine, izjavljuju da je prijevara koju su susreli na svom putu prema fizičkom savršenstvu bila najnesretniji rez.

Za sve tri pacijentice fizički ožiljci još uvijek se osjete i kad Chen razmišlja o stalnoj tuposti u njenoj čeljusti zna da je to nešto s čime će morati živjeti do kraja života.

Frustrirana zbog potrage za naknadom, Mi tvrdi da je klinika putem interneta iznijela nekoliko ozbiljnih, ali neosnovanih optužbi protiv nje u pokušaju da potkopa njenu vjerodostojnost. Izjavila je da ne želi ništa više osim iskrene isprike te izrazila nadu da će klinika prihvatiti odgovornost.

Jin se nada da će njena priča pružiti spasonosnu lekciju za one koje razmišljaju o plastičnoj kirurgiji i prijavila se da volonterski organizira grupu od oko 200 ljudi koji su prošli kroz slična iskustva.

"Nakon svega što sam prošla moram učiniti nešto značajnije od pokušavanja da dobro izgledam." rekla je.

Uredila: Višnja