Na službenoj stranici središnje kineske vlade 16. ožujka objavljen je Opći plan reformi u kineskom nogometu koji se sastoji od ukupno 50 mjera. Ovo je inače prvi put da kineska vlada pridaje toliko truda i pažnje najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, koja je, kako će priznati i sami Kinezi, na niskim granama u usporedbi s ostalim sportovima u kojima Kinezi, redovito u vrhu ljestvice osvajača svjetskih i olimpijskih odličja, doslovce briljiraju. Tako su nakon objave ovog plana mnogi kineski mediji s odušvljenjem objavili kako očigledno dolazi ''proljeće'' kineskog nogometa.

Prije nego konkretno krenemo u analizu sadržaja novog državnog plana koji se usmjerava i na reforme u sportskom sektoru, napose nogometu (reformu liga, organizaciju reprezentacija, sustav omladinskog nogometa, kandidaturu za domaćina Svjetskog prvenstva i nogometnu lutriju), trebamo prvo predstaviti ključne informacije vezano uz kineski nogomet.

A) Pozadina: pad kineskog nogometa i rast želje centralne vlade za promjenama

Lipanj 1992. - kineski nogomet je službeno zapolovio profesionalnim vodama.

Nogomet je sport koji je u Kini najranije započeo sa procesom profesionalizacije. Na samim počecim 1994. tadašnja prva liga bila je neobično popularna, a kineski nogomet je bio u punom zamahu. Mađutim, zbog slabih temelja te i dalje nerazvijenih društvenih uvjeta, nedovoljno provedenih reforme i uslijed nedostatka pomoćnih mehanizama, razvoj kineskog nogometa skrenuo je s pravog puta. Pojavili su se tako brojni skandali, poput tzv. ''Pet miševa u B ligi'', odnosno pet momčadi koje su lažirale utakmice te mutno poslovanje grupacije Wanda, nekadašnjeg najvećeg sponzora kineske nogometne lige.

Iako je kineska nogometna reprezentacija uspjela 2002. otići na SP u Južnoj Koreji i Japanu, što nakratko kineskom nogometu dalo kakvu takvu reputaciju, loš nastup, odnosno odlazak sa SP-a bez nijedne pobjede, boda ili postignutog pogotka, najavio je ponovni pad i stvaranje lošeg ozračja. Posljednih godina se zato često i čulo pozivanje na reforme koje dosad ipak nisu provedene.

Sve do 2009., kada je otkriven veliki skandal, svima je bilo jasno kakva je zapravo situacija. Istovremeno, kineska nogometna reprezentacija bila je sve dalje od novog SP-a, a kritike sve jače.

Loš niz nastavio se i 15. lipnja 2013., kada je kineska reprezentacija, u prijateljskom ogledu s mladom reprezentacijom Tajlanda, primila 5 pogodaka, a postigla samo jedan.

Od kraja godine 2012., kineski nogomet je dobio još jedan ''razlog'' za promjene i nastojanja za bolju budućnost - Kina je naime dobila novog predsjednika i čelnog čovjeka Komunističke partije, Xija Jinpinga koji je, kao što je to odavno poznato, veliki obožavatelj nogometa.

Lipanj 2013. - Xi Jinping je u meksičkom Senatu održao govor na temu Potičemo zajednički razvoj i stvaranje lijepe, zajedničke budućnosti prilikom kojeg je istaknuo: ''Ja sam obožavatelj nogometa, ali iako se kineska reprezentacija trudi, samo smo jednom otišli na SP.''

Listopad 2013. - Xi Jinping je dao zajednički intervju za medije iz Indonezije i Malezije. Dok je iznosio svoja predviđanja za rezultat ogleda između Kine i Indonezije, odnosno kvalifikacije za Azijski kup 2015. koje su se održavale isti mjesec, kineski predsjednik je naglasio kako je ''nogomet ekipni sport u kojem je važan timski rad'' koji je, naravno uz individualne sposobnosti, ipak ključni element koji u konačnici odlučuje rezultat.

''To je jedan od razloga zašto volim nogomet te se nadam da će obje reprezentacije zajedno izboriti odlazak na Svjetsko prvenstvo,'' - istaknuo je tada kineski predsjednik.

Ožujak 2014. - tijekom državnog posjeta Njemačkoj, Xi Jinping je u Berlinu posjetio mlade kineske nogometaše koji treniraju u toj zemlji.

27. veljače 2015. - na 10. sastanku Centralnog komiteta Komunističke partije NR Kine o sveobuhvatnom produbljivanju reformi, ispravljen je i odobren ''Opći plan o reformi u kineskom nogometu'' pod vodstvom Xija Jinpinga. Na sastanku je stavljen naglasak na činjenicu kako razvoj kineskog sporta ima jake veze sa ostvarivanjem ''kineskog sna'' te je njegov razvoj u skladu s ciljem da najmnogoljudnija zemlja postane sportska velesila. Sve to također je vezano uz očekivanja koja ima kineski narod.

Nakon ovog kratkog pregleda krenimo u analizu Plana o provedbi reformi u kineskom nogometu.

B. Cilj: postati domaćin SP-a u nogometu; odlazak muške A reprezentacije na SP

Prema Planu, razvoj nogometa uključen je u razvojni plan gospodarstva i društva, a on se provodi u tri koraka.

1. bliski cilj: racionaliziranje mehanizma za upravljanje nogometom; izrada razvojnog plana srednje i dugoročno; inovacije u mehanizmu upravljanja nogometom s kineskim karakteristikama.

2. srednjeročni cilj: stvaranje snažnog rasta u omladinskom sektoru; poboljšanje standarda u organizaciji liga i kvaliteti igre na najvišoj razini u Aziji; povratak muške i ženske reprezentacije među najbolje azijske.

3. dugoročni cilj: uspjeti u kandidaturi za domaćina Svjetskog prvenstva u nogometu; nastup muške reprezentacije na SP i OI.

C. Reprezentacija: povećavanje proračuna, izgradnja dva nova nogometna centra

U Planu stoji kako su rezultati reprezentacije vezani uz državnu reputaciju; vlada će povećavati proračun za reprezentaciju, izgraditi nove centre, usluge logistike i sprikupljanja informacija te će tako ispuniti drukčije zahtjeve vezano uz treninge i utakmice u drukčijim uvjetima.

Sadašnji izbornik kineske reprezentacije, Francuz Alain Perrin

Što se tiče izbornika, prema Planu, normalizirat će njegov izbor kao i izbor stožera; uspostaviti mehanizam ispitivanja; ojačati upravljanje ugovorima; provoditi procjene prema ciljevima momčadi; pojasniti odgovornosti i interesi.

D. Lige: uspostavljanje izvršnog odbora za profesionalne lige; suradnja s policijskim, inspekcijskim i sudskim organima u borbi protiv namještanja utakmice

Za profesionalne lige, prema odredbama Plana, osnovat će se Izvršni odbor profesionalnih liga koji će imati neovisnu legalnu kvalifikaciju. Njegova odgovornost je organizacija i upravljanje profesionalnim ligama te racionalizacija sustava Superlige te druge i treće kineske lige. Kineski nogometni savez je zadužen za inspekciju nad odborom i slat će u njega svoje predstavnike, a s druge strane i odbor šalje svog predstavnika u Savez te sudjeluje na pregovorima i donošenju odluka.

Već duže vrijeme u razvoju kineskog nogometa velika su smetnja namještanje utakmica, kockanje i ''crne zviždaljke''. Prema Planu, organi upravljanja nogometnom sektorom ojačati će suradnju s policijskim, inspekcijskim i sudskim organima, izgraditi i poboljšati mehanizam prijave tako da se bude učinkovitije u sprečavanju kršenja zakona.

E. Nogometna lutrija za kineske lige

Kako razvoj nogometa ne može bez podrške cijelog društva, prema Planu, lokalne vlasti na raznim razinama trebaju pojačati financiranje, a vladini organi za sport i obrazovanja trebaju biti usmjereni na nogomet.

Tako će se osnovati Fond za razvoj nogometa u Kini te privlačiti tvrtke i pojedince za donacije. Osim toga, svake godine će dio prihoda biti uloženi u Fond. Istovremeno, izdavat će se i lutrija oko kineskih profesionalnih nogometnih liga.

F. Momčadi: brisanje naziva sponzora iz imena kluba; stvaranje ''stogodišnjih'' klubova

Imena klubova, odnosno imena sponzora često donose i velike promjene za kineske klubove koji mahom uz ime pokrajine ili grada iz kojeg dolaze imaju i ono svoga glavnog sponzora. Primjerice događale su se situacije da klubovi zbog svojih sponzora moraju mijenjati gradove i centre za treniranje tako da su neke pokrajine čak ostajale bez svojih prvoligaša za što je bio najbolji primjer bivši Chanba iz Shaanxija.

Jasno se vidi, da za razliku od ''stogodišnjoh'' europskih klubova, vlasnik ili najveći sponzor odlučuje o sudbini. Nogometni klub nije dio kulture grada, nego je simbol ili reklama sponzorskim tvrtkama koji ih doživljavaju kao način zarade. Nogomet ovdje nije čisti sport, nego je dio komercijalnog interesa.

Zbog tih problema, Plan ohrabruje vlasti na lokalnoj razini da stvore uvjete kako bi stabilizirali sjedišta klubova u gradovima gdje imaju bolje uvjete za razvoj i spriječili stalno presjeljenje zbog nedostatka sponzora.

Navodi se također kako bi lokalne vlasti trebale postati ''sponzori'' klubova na način da im omoguće pristup stadionima ili na neki drugi način obave njihovu ''lokalizaciju''. Klubovima se tako savjetuje da brišu nazive sponozora iz svog imena kako bi se stvorio tzv. ''stogodišnji klub''.

G. Igrači: sprječavanje nepraktično visokih cijena transfera, plaća te neuredne konkurencije

Prema Planu dolaze promjene vezano i uz dovođenje stranih igrača. Odnos između dovođenja stranaca te izobrazba domaćih igrača trebaju biti na istoj razini. Osim toga, previsoke plaće također su u fokusu cijelog društva tako da su upućene mnoge kritike da veliki broj igrača nije plaćen u skladu sa svojom igrom. Prema Planu, jasno će biti navedene plaće kako bi se spriječili nepotrebni vrtoglavi iznosi i neuredna konkurencija. Strogo će biti kažnjeni oni s lažnim ugovorima te neisplate od strane klubova. Naknade za transfer igrača bit će prilagođene kako bi se ublažio teret.

H. Škole: nogomet bi bio uključen u sadržaje tjelesne i zdravstvene kulture

Povećavanje udjela nogometa u tjelesnoj kulturi te povećavanje javne baze novi je zadatak. Prema Planu, u srednjim i osnovnim školama, nogomet će biti uključen u tjelesnu kluturu, a po cijeloj zemlji će, sa sadašnjih 5000, broj škola s ''pojačanim'' nogometom porasti na 20 tisuća do 2020., odnosno 50 tisuća do 2025. Među njima će biti i veliki broj škola gdje će se razvijati i ženski nogomet.

Istovremeno, zbog brige roditelja i učenika oko zdravlja i mogućnosti ozlijeda, prema Planu je određen i mehanizam osiguranja prema kojem vlasti kupuju usluge osiguravateljskih kuća tako da povećavaju sigurnosne standarde za školski nogomet.

I. Stadioni: jasna i stroža pravila za povećanje broja stadiona

Izgradnja nogometnih terena bit će prema Planu sastavni dio urbanističkog plana novih sela i gradova. Te planove će provoditi vlasti na lokalnim razinama. U isto vrijeme, školski tereni također će biti otvoreni za javnost tijekom praznika po niskim cijenama ili čak besplatno.

J. Analiza: reforma nogometa nije vezana isključivo uz taj sektor

Zhang Bin, poznat CCTV-ijev sportski voditelj jednom je, analizirajući Generalni plan reformi u kineskom nogometu izjavio je kako se bilo kakva reforma u tom sektoru tiče i društva u cjelini.

Časopis Vista week s druge strane ističe kako je ključni problem što u Kini još nema dobrog temelja za razvoj nogometa. No, za razliku od prošlih reformi, ovaj put se one tiču raznih društvenih razina, što je najveća prednost, a s druge strane i poteškoća vezano uz provođenje.

Što se tiče uloge Kineskog nogometnog saveza, njegovi djelatnici prije su bili vladini ljudi, odnosno oni iz Odjela državne sportske uprave. Rezultat toga bilo je neprofesionalizam ili ''politički'' stil pristupa sportu. Prema Planu, budući da Savez više ne pripada vladi nego je, isto kao u drugim zemljama, odvojena nevladina organizacija, radit će se drukčije. Prema tome, postavlja se pitanje kakvu podršku Savez može dobiti od vlade i lokalnih vlasti, odnosno kakva je realnost nevladinih organizacija u Kini.

Što se tiče nogometnog obrazovanja u školama u Planu piše kako će broj škola s nogometnim karakteristikama porasti 10 puta kroz 10 godina. Bez obzira je li to realno postavlja se pitanje koliko zapravo ima, uz redovnu nastavu, prostora za razvoj nogometa u školama? Bez obzira koliko centralna vlada poklanja pozornosti, u očima učitelja i roditelja, nogomet nikad neće biti važniji od upisa na fakultet jer sport ionako nikada nije bio najvažniji sadržaj u kineskim školama. U ovom trenutku, najteži problem za profesionalizaciju nogometa možda jest nedostatak profesionalaca, a u budućnosti će to možda biti nezaposlenost. Iza ovog pitanja krije se realnost kineskog obrazovanja.

I nogometni tereni također su veliki problem, pogotovo u velikim gradovima gdje su građevinska zemljišta veoma skupa. U prošlosti su sportovi, s dobrim temeljima među stanovništvom, uvijek bili jeftiniji, isplativiji i u skladu s realnim stanjem u Kini. Tu kao primjer možemo uzeti stolni tenis, trčanje ili plesanje na trgovima kada dođe lijepo vrijeme. U odnosu na te sportove, nogometni tereni su pravi luksuz, a i možemo reći da u Kini nedostaje javne sportske infrastrukture.

Zato je za većinu Kineza nogomet samo sport koji je bolje gledati isključivo na TV-u, a tome u prilog ide i komentar kineskog Dnevnika naroda kojim završavamo našu nogometnu priču.

''Jednoga dana kada nakon nastave djeca budu mogla igrati nogomet prije nego što napišu sve svoje domaće zadaće, kada školska igrališta ne budu zatvorena jer se roditelji boje ozlijeda, kada u svim gradovima budu izgrađena lijepa i jeftina igrališta, a ljudi preko vikenda odlazili gledati utakmice, nogometna sreća bi našla svoj kutak, a nogomet bi tako postao pravi nogomet.''

Autorica: Nika