Zbirka pločica s nazivima hutonga u distriktu Dongcheng
Ljudi kažu kako se prava pekinška kultura krije u njegovim hutonzima i tradicionalnim dvorištima. Mi bi se složili kako u tome ima itekako mnogo istine jer oni privlače veći broj domaćih i stranih turista negoli novi neboderi i moderne rezidencije.
Iako smo već više puta govorili o njima, znate li uopće koje je podrijetlo te riječi? Ona dolazi iz mongolskog jezika i označava izvor vode. To je ime davano ulicama širine do 9 metara koje su nicale u vrijeme dinastije Yuan (1271. – 1368.), koje su danas simbol pekinške kulture i prvi izbor onih koji žele znati nešto više o lokalnoj povijesti i kulturi.
Zbirka pločica s nazivima hutonga oko Chongwena
Moramo još samo naglasiti kako su za vrijeme spomenute dinastije Mongoli veliku važnost pridavali vodi te je skoro svaka zajednica u gradu bila zasnovana oko izvora vode koji je zadovoljavao dnevne potrebe stanovništva. Neke od njih, doduše presušene, i dalje možete naći u nekim od hutonga.
Zbirka pločica s nazivima hutonga u distriktu Xicheng
Kada je riječ o tradicionalnim vrtovima, odnosno dvorištima (courtyards, eng.), Peking ih je imao na stotine oko Zabranjenog grada. Hutonzi su se širili u svim smjerovima povezujući tako različita dvorišta po cijelom gradu. No, iako je podrijetlo hutonga vezano uz dinastiju Yuan, kada ih je bilo oko 29, njihova gradnja brzo se razvijala tek tijekom vladavina dinastija Ming i Qing. Za vrijeme vladavine prve odnosno druge njihov broj narastao je na 1 070 odnosno 2 076. Navodno je 1949. izbrojeno 3 250, no s vremenom, strelovitom urbanizacijom i izgradnjom moderne kineske prijestolnice njihov broj dramatično je opao tako da je njihova zaštita od velike važnosti za današnje stanovništvo.
Svi hutonzi imaju svoju poziciju i strukturu te, ako ih gledamo iz ptičje perspektice, kombinacija tih uličica i dvorišta izgleda kao šahovska ploča s lijepim vrtovima i njihovim kamenim dijelovima koji su pravo svjetsko čudo. Zbog iprepletenosti uličicama, lokalnom stanovništvu uvijek je bilo jednostavno biti u kontaktu sa susjedima. Zaista, jednom kad uđete u hutong možete osjetiti topao odnos među ljudima koji tamo žive, što je prava rijetkost u današnjem svijetu.
Onaj tko tamo dođe zaista može osjetiti život starog Pekinga. Kupaonice i javni nužnici mogu se naći na svakom koraku, kao i trgovine koje prodaju sve što je lokalnom stanovništvu potrebno na dnevnoj razini. Radi se o pravoj zajednici gdje je ogovaranje i tračanje također sastavni dio koji katkada pomaže jačanju odnosa, ali i suprotno. Ove ulice svjedočile su povijesti znamenitog grada i možemo reći, gdje postoji i jedan hutong, postoji barem sto priča o njemu i onima koji su tu živjeli.
Zbirka pločica s nazivima hutonga oko Xuanwua
Nadijevanje imena ovim ulicama jako je zanimljivo. U stara vremena ona su se prenosila s usta na usta i nije bilo znakova s njihovim imenima kao danas. S tom se praksom počelo za vrijeme vladavina dinastija Ming i Qing.
Općenito gledajući praksa oko nadijevanja imena mogla se podijeliti u deset kategorija. Neke od najvažnijih su bile vezane uz neki simbol gradnje, lokalne jezične izraze, trgovine i tome slično. Primjerice hutong Mamei dobio je ime po starom pekinškom narječju. Kasnije je vlada promijenila originalna imena u ona mnogo formalnija koja i zvuče mnogo profinjenije. Ako netko od vas želi znati nešto više o izvornim imenima nikako nemojte propustiti posjet starim dijelovima Pekinga.
