Mandarina (Dozvola:CC0 Public Domain)

Vjerojatno ste već čuli da su najrašireniji jezici u Kini kantonski i mandarinski. Kantonski dolazi od Cantona, prijašnjeg portugalskog imena za grad Guangzhou u pokrajini Guangdong. Ono što je manje poznato jest da je mandarinski jezik dobio je ime po portugalskoj ili nizozemskoj riječi za kineske birokrate, mandarine.

Mandarinski, koji je službeni jezik Kine i jedan od četiri službena jezika Singapura, nastao je za vrijeme dinastija Ming i Qing iz pokušaja da se nađe zajednički jezik između kineskih birokrata. Naime, isto kao i danas, u Kini su tada postojala brojna narječja i često se događalo da birokrati iz raznih pokrajina uopće ne razumiju jedno drugoga. Zbog toga je stvoren tzv. guānhuà (官话), što znači ˝jezik birokrata˝, a koji je kasnije preveden kao mandarinski.

Od riječi mandarin tako smo dobili i mandarinu, koja je ime dobila po boji odjeće kineskih birokrata.

Patka mandarinka također je dobila ime po kineskim birokratima. (Dozvola:CC0 Public Domain)

No da se vratimo s voća na birokrate. U 20. stoljeću je nastavljena standardizacija mandarinskog, a kao njegov temelj odabrano je pekinško narječje. U Kini se standardni jezik danas naziva pǔtōnghuà (普通话), što znači ˝zajednički govor˝.

Riječi u pǔtōnghuà tvore se iz jednog ili više sloga, a svaki slog može se podijeliti na početni (initial) i završni (final) dio te na ton. Zanimljivo je da su moguće samo određene kombinacije početnih i završnih slova. Ako ne uzmemo u obzir ton kojim se izgovaraju, otkrit ćemo da postoji tek nešto više od 400 mogućih slogova u mandarinskom. To je vrlo mali broj uspoređujući s europskim jezicima, uključujući hrvatski.

Potpunu tablicu mogućih slogova u mandarinskom, uključujući sve tonove kojim se mogu izgovoriti možete pogledati na ovom linku. http://www.pinyinchart.com/

Autorica: Maša