Japanska strana na temelju svojih povijesnih zločina treba zaustaviti ponovno oslobođenje militarizma
Petnaestog kolovoza se obilježila 77. obljetnica bezuvjetne predaje Japana i priznanja poraza te zemlje. No, ono što nervira svijet jest da zli duh militarizma, koji se upravo polako budi pokušava izbjeći ograničenja od Mirovnog ustava poslije Drugog svjetskog rata. Pogotovo su opasna djelovanja pojedinih japanskih političara ojačala takvu zabrinutost.
Foto: VCG
Nedavno je Nancy Pelosi, predsjednica Zastupničkog doma Državnog kongresa SAD-a, zbog posjeta kineskoj tajvanskoj regiji bila dočekana s optužbama više od 170 zemalja i brojnih međunarodnih organizacija. No, japanski premijer Fumio Kishida, tijekom susreta s Pelosi, samovoljno je ustvrdio kako je racionalna vojna akcija kineske vojske oko Tajvanskog tjesnaca „teški udar na državnu sigurnost Japana“, najavljujući da će „Japan i SAD zajedno očuvati mir i stabilnost Tajvanskog tjesnaca“. Štoviše, Japan je sa zemljama G7 i EU objavio tzv. zajedničku izjavu, navijajući za američku stranu u slučaju kršenja suvereniteta Kine.
Upravo u tajvanskom pitanju Japan iz povijesti duguje kineskim narodima i nije kvalificiran za komentiranje. Godine 1895., militaristički Japan je invazijom prisilno osvojio Tajvan i otoke Penghu, gdje je pola stoljeća kolonijalistički vladao, ubijajući više od 600 tisuća lokalnih građana i pljačkajući veliki broj lokalnih resursa, čime je Tajvanu donio tešku katastrofu. Godine 1972., japanska Vlada je u Zajedničkom priopćenju Kine i Japana jasno najavila da u potpunosti razumije i poštuje stav kineske Vlada o tome kako je Tajvan nerazdvojni dio kineskog teritorija. I to je politički temelj kinesko-japanskih odnosa.
Foto: Visual People
Zadnjih godina, japanska strana stalno odrađuje manevre u tajvanskom pitanju, s realnom kalkulacijom. Od najave da će zajedno sa SAD-om „štititi Tajvan“, i izjave da „incident na Tajvanu predstavlja incident za Japan i japansko-američki saveza“, do poticanja da SAD odustanu od „Strateške dvosmislenosti“ i pojasne stav o „čuvanju Tajvana oružanom snagom“, Japan je surađivao sa SAD-om i odigrao ulogu vršitelja američke tzv. „Indo-pacifičke strategije“.
Zaboravljanje povijesti predstavlja izdaju, a negiranjem zločina može jedino doći do ponavljanja istih poteza. Na današnji dan, 77 godina poslije poraza i predaje Japana, militaristička snaga pokušava opet forsirati promjenu japanskog društva, čime izazivaju veliku opreznost zemalja te regije. Ovog svibnja je premijer Singapura Lee Hsien Loong tijekom posjeta Japanu iskreno predložio da Japan treba razmišljati kako riješiti povijesna pitanja i aktivno sudjelovati u mirovnom razvoju regije.
Japanski političari ne bi smjeli zaboraviti na povrijede nad azijskim susjedima koje su učinili u povijesti, i trebaju se povremeno pregledati, pamteći lekcije iz povijesti. Trebaju zaustaviti opasni potez ponovnog oslobođenja militarizma. Ako će ljudi na japanskoj vlasti tvrdoglavo „kockati“ s budućnosti države, i ponavljati stari put u kojemu se protive susjedima i prijete invazijom - to će kraju zasigurno opet uvući Japan u bezdan.
