Žele biti rivali Inicijativi “Pojas i put”? Američki političari opet namjeravaju profitirati praznim rukama
Foto: Visual People
Dvadeset i šestog lipnja po lokalnom vremenu, američki predsjednik Joe Biden je na Summitu G7 proglasio Partnerstvo za globalnu infrastrukturu i investiciju (the Partnership for Global Infrastructure and Investment, PGII), najavljujući da će zajedno sa zemljama G7 do 2027. mobilizirati 600 milijardi dolara za globalne infrastrukture, u koje će SAD uložiti 200 milijardi dolara. To isprva izgleda kao veliki projekt, no, pažljivijom analizom se otkriva kako je riječ o zlonamjernom političkom planu.
Prvo pogledajmo motive tog projekta. Iako u Bidenovoj izjavi nije izravno spomenuta Kina, Jake Sullivan, savjetnik američkog predsjednika za državnu sigurnost je nedavno tvrdio da “ovo može zamijeniti ponudu od Kineza, može postati alternativa”. Međunarodne adrese smatraju da je tzv. PGII upravo nastao s namjerom da se konfrontira protiv kineske Inicijative “Pojasa i puta”, a to nije prvi put za SAD radi nešto slično.
Foto: Visual People
Pa da pogledamo i na njihove resurse i sposobnost. Za investiciju u globalnim infrastrukturama, najvažniji izvor su sredstva. Odakle sredstva za PGII? Američka strana je najavila da će u idućih 5 godina mobilizirati sredstva iz saveznog fonda i privatnih ulaganja u iznosu 200 milijardi dolara, ali i dodatna sredstva u iznosu nekoliko stotina milijardi dolara koje će doći od multilateralnih banaka za razvoj, financijskih uprava za razvoj, državnih i drugih fondova. Kako novinska agencija AFP navodi, sredstva za američki projekt uglavnom će biti prikupljena od privatnih ulagača, i zato je teško garantirati uspjeh.
Štoviše, uzmemo li u obzir polarizaciju domaće politike u SAD-u, teško stanje domaće infrastrukture u toj zemlji i tekuće velike inflacije u zemljama G7, postoji velika mogućnost da će tzv. PGII biti još jedno prazno obećanje od strane SAD-a, odnosno oni još jednom planiraju profitirati praznim rukama.
Foto: VCG
Američka strana treba shvatiti da je više od stotinu zemalja rado prihvatilo Inicijativu “Pojas i put”, ne zbog prazne priče o velikoj budućnosti, već zbog volje Kine da dijeli mogućnost za razvoj sa svijetom, želje Kine da zajedno s drugim zemljama realizira uzajamnu korist i zadovoljstvo svih strana, te sposobnosti kineskih poduzeća u tehnologiji, omjeru, razvojnoj brzini koja su pridobili zadnjih desetljeća, kao i potrošnje Kine u velikim suradničkim projektima.
Prema statistici Svjetske banke, trenutno je u zemljama u razvoju i dalje veliki nedostatak sredstva za infrastrukturu. Ako američki političari stvarno žele ponuditi financijsku pomoć, naravno da bi to bila dobra stvar, i međunarodna zajednica bi rado to vidjela. No, ako oni samo podnesu plan za infrastrukture, bez praktičnog nastojanja za zemlje u razvoju, samo s manevrima nulte sume u malim krugovima - već na početku osuđeni su na rezultat propasti.
