Taiđi u Crnoj Gori: Oni koji ga praktikuju, znaju da je to mnogo više od vještine

Šta je Taiđi?

Tai Đi Ćuan ili Tàijí quán je kineska borilačka vještina koja se zasniva na blagim i umirujućim pokretima kako bi se pokrenula unutrašnja energija "Ći"(vazduh). Iz tog razloga u svijetu je postao popularan kao masovni oblik rekreacije i vježbe za postizanje dugovječnosti. Taoistički mudraci zovu ga "Eliksir mladosti". Poznato je da neke zdravstvene ustanove koriste Taiđi kao oblik terapije za ozdravljenje od mnogih bolesti. Kada se ovladaju svi principi vježbanja, taiđi postaje - kako i samo njegovo ime kaže "Vrhunska vještina borenja".

Osnivač Taiđija je Zhang Sanfeng. Živio je na svetoj planini Wudang u Kini. Rođen je u ponoć, 9. septembra 1247. godine. Zhang je koristio Tao - prirodni put i kreirao nešto što je u ono vrijeme bilo suprotno uvriježenim stavovima o vještinama borbe. Dugo je promatrao vještine koje su u međusobnoj borbi koristili ždral i zmija. Poslije dugog usavršavanja, uz veliko poznavanje prirodnih zakona o energijama neba, čovjeka i zemlje, nastale su osnove Taiđija.

Stotinama godina nakon toga, taiđi se upražnjavau svim djelovima svijeta.

Unazad 150–200 godina bio je dostupan samo pojedincima, prenosio se s koljena na koljeno najčešće u okviru pojedinih kineskih porodica. Sredinom prošloga vijeka taiđi se „otvrio“ i postao dostupan mnogima, doduše u nešto izmijenjenom obliku.

Taiđi u Crnu Goru stigao 2011. godine

U jesen 2011. godine, John Rogers, koji godinama živi u Crnoj Gori, pokrenuo je kurs taiđija i u ovoj zemlji.

Podučavao je forme tradicionalnog Jang stila.

Nakon nekoliko godina osnovan je i klub koji je nakon nekog vremena zbog Zakona o sportu morao biti ugašen, ali je u proceduri ponovne registracije i to kao sportsko društvo Yang Zhao taiji and qigong.

Jedna od instruktorki taiđija i ćigonga je i Lidija Vukmanović.

Vukmanović u razgovoru za China Media Group kaže da je u osnovi riječ o borilačkoj vještini kojom je oduševljena, jer je zapravo mnogo više od toga.

„U osnovi riječ je o borilačkoj vještini, koja se prepoznaje po sporim, fluidnim pokretima, zbog kojih se naziva i „meditacija u pokretu“. Borilački aspekt manje je izražen, a danas se više praktikuje radi preventive od bolesti i radi poboljšanja zdravlja”, kaže ona i dodaje:

“Zasniva se na sistemu pokreta, vježbi, formi (kombinacije pokreta), disanja, koncentracije i vizuelizacije koje imaju za cilj ovladavanje čijem u skladu s tradicionalnim kineskim filozofskim i medicinskim principima.

Simbol tajđija, taijitu, predstavljen je jedinstvom dvije suprotnosti u obliku dvije ribe, jedne crne a druge bijele, unutar zatvorenog kruga. Drugim riječima, Tajđi u kineskoj filozofiji predstavlja jedinstvo ili međuzavisnost svega što postoji.

Zasniva se na principu jina i janga i njihovoj dinamičkoj međupovezanosti. Dok je jedan dio tijela opušten i mek, drugi je pun, tvrd, i to se stalno mijenja. Kad se tešište prebacuje na jednu nogu, druga noga postaje slobodna i laka”, objašnjava Vukmanović.

Da li su Crnogorci zainteresovani za Taiđi?

I u Crnoj Gori im dobro ide praktikovanje ove drevne kineske vještine. Najbolji dokaz za to je, kako kaže, zlatna medalja u aprilu 2019. godine za četvoročlanu ekipu iz Crne Gore koja učestvovala na internacionalnom takmičenju Shaanxi taiji wenhuajie(Kulturni festival Shaanxija) u Kini, i u kategoriji ekipa koje nijesu bile iz Kine.

Kako nam je kazala Vukmanović, ljudi u Crnoj Gori su zainteresovani, ali nije veliki broj onih koji ostanu na časovima, jer ova vještina zahtijeva strpljenje i istrajnost.

„Interesovanja ima, ali je malo onih koji ostaju. Za proteklih desetak godina, sigurno je 300–350 ljudi prošlo neki od kurseva, ali onih koji su ostali aktivni je malo. Taiđi zahtijeva mnogo strpljenja i istrajnosti. Ponekad je potrebno mnogo vremena da bismo osjetili benefite taiđija na tijelu i umu. Savremeno društvo više je okrenuto aktivnostima koje daju brze rezultate i trenutno zadovoljstvo, a to svakako nije taiđi način”, kaže Vukmanović.

Koje generacije se najviše interesuju?

Obično se kaže „taiđi je za svakoga, ali nije svako za taiđi“. I upravo je tako i u Crnoj Gori.

„Da biste praktikovali ovu vještinu, nema ograničenja niti u uzrastu, niti u konstituciji, niti je činjenica da se možda do svoje 60. godine nijeste bavili sportom u tome ograničavajuća. Izuzetak su medicinski/zdravstveni razlozi zbog kojih bi neki pokret mogao biti bolan ili izazvati neku nepoželjnu reakciju“, kaže Vukmanović.

Baš kao i pravljenje čaja i kaligrafija, taiđi je dio kineskog kulturnog nasljeđa, koje Kinezi žele očuvati. Stoga se nerijetko u Kini ova vještina praktikuje nakon časova u školama. U kineskim parkovima i na trgovima, često ćete naići na ljude koji su ušli u osmu deceniju života kako vježbaju taiđi. Dakle, tamo se praktikuje od najranijeg uzrasta pa do duboke starosti.

„Kod nas je situacija drugačija: interesovanje je mnogo veće među odraslima, zrelim osobama, ali ohrabruje što se u posljednje vrijeme priključi i poneki srednjoškolac“, kaže ona.

Ne treba vam skupa oprema, sve što je potrebno je volja

Za praktikovanje ove vještine potrebna je samo volja i udobna odjeća i obuća, kaže Vukmanović.

„Može se trenirati bilo gdje, u parku, zatvorenom prostoru, na plaži, na aerodromu dok čekate let… Važno je da imate dobrog instruktora koji će vas uputiti u detalje, jer je učenje s video-zapisa ograničeno. Imitacija je dio procesa učenja, posebno na početku. Postepeno, učenik uči namjeru pokreta, uči da osjeti pokret, sve dok na kraju ne učini pokret sopstvenim”, objašnjava ona.

A ako se neko odluči da počne da vježba taiđi u Crnoj Gori, Vukmanović navodi da će imati šta da nauči.

„Naš klub sarađuje s drugima, tako da smo imali zadovljstvo da ugostimo nekoliko sjajnih instruktora i majstora iz Njemačke, Francuske, Slovenije, Kine, među kojima i majstora Zhao You Bina, po kojem naš klub nosi ime”, kaže ona i dodaje da u posljednje vrijeme nije bilo gostovanja zbog pandemije koronavirusa.

Svima koji još nijesu, a razmišljali su da se oprobaju u ovoj vještini Vukmanović poručuje da su benefiti koji se dobijaju najbolja prepruka.

„Pokazalo se da taiđi ima veoma blagotvorno dejstvo u tri ključne oblasti: fleksibilnost, ravnotežu i mišićnu snagu. Harvard Health Publishing navodi da „iako je taiđi spor i nježan i ne ostavlja vas bez daha, on se bavi ključnim komponentama fitnesa – mišićnom snagom, fleksibilnošću, ravnotežom i, u manjoj mjeri, aerobnom kondicijom“. Tome u prilog navode i neke dokaze:

-Mišićna snaga – taiđi može poboljšati snagu i donjeg i gornjeg dijela tijela. Kad se redovno vježba, taiđi se može uporediti s treningom otpora i brzim hodanjem. Iako se ne radi s tegovima ili trakama otpora… taiđi jača i donje i gornje ekstremitete, kao i osnovne mišiće leđa i stomaka.

-Fleksibilnost – taiđi može povećati fleksibilnost gornjeg i donjeg dijela tijela, kao i snagu.

-Balans – taiđi poboljšava ravnotežu i, prema nekim studijama, smanjuje padove. Propriocepcija – sposobnost da se osjeti položaj tijela u prostoru – opada s godinama. Taiđi pomaže u treniranju tog čula, koje je funkcija senzornih neurona u unutrašnjem uhu i receptora za istezanje u mišićima i ligamentima”, zaključila je Vukmanović u razgovoru za China media Group.(Mirjana Miladinović)