Tzv. “novi oslonci” u politici prema Kini ne mogu poduprti američku hegemoniju
Dvadesetšestog svibnja po lokalnom vremenu je američki državni tajnik Antony Blinken, u svom obraćanju na Sveučilištu George Washington o politici prema Kini, iznio novi oslonac politike prema Kini s “investicijom, savezništvom i konkurencijom” kao suštinom. U usporedbi s nekadašnjom “konkurencijom, suradnjom i konfrontacijom”, sadašnji ton izgleda da je opušteniji, no upravo je otkriveno kako SAD nisu dovoljno sposobne da ostvare svoju ambiciju za udariti na Kinu.
Foto: Visual People
Kad konkretnije pogledamo, tzv. “investicija unutar SAD-a” upravo je s namjerom da razvijaju sebe i povećaju američku konkurentnost. Tzv. “savezništvo” je upravo s namjerom da sakupe svoje krugove, da pretvore saveznike u alat za udariti na Kinu, dok je tzv. “konkurencija” samo lažna maska za suzbijati i opkoliti Kinu. Očito je kako su “investicija” i “savezništvo” samo sredstva, a “konkurencija” je tek američki cilj, na kraju krajeva oni žele na takav način zaštiti američku hegemoniju.
Radi ovog cilja, Blinken je u obraćanju opet odradio staromodne manevre za širenje dezinformacije i senzacionalističke najave o “kineskoj prijetnji”, blateći pritom Kinu kako je učinila “najteži i dugoročni izazov međunarodnom poretku”. Od invazije u Irak, izazivanja unutrašnjih ratova u Libiji i Siriji, i povlačenja iz sporazuma o iranskom nuklearnom pitanju, pa sve do poticanja širenja NATO-a prema istoku čime je uzrokovana kriza u Ukrajini i blokovskih konfrontacija širom svijeta, SAD su zapravo najveći rušitelj međunarodnog poretka i pravila, i najveća prijetnja svjetskom miru i sigurnosti.
Zadnje vrijeme vidimo brojne probleme unutar SAD-a. Prema rezultatima ankete objavljenim od strane Gallupa 25. svibnja, zbog čestih i masovnih pucnjava, rekordne inflacije, nestašice životnih materijala i visoke cijene nafte, samo 16% ispitanika je zadovoljno trenutnim stanjem u SAD-u, dok njih 83% smatra da su SAD već “na pogrešnom putu”.
Ako američka administracija želi osvojiti podršku građana, treba ipak bolje riješiti “domaće probleme”. Visoka je inflacija, često se događaju pucnjave, čak je i nestašica formule za dojenčad... Američkoj administraciji ostalo je još mnogo problema za rješavanje, a udar na Kinu ili “rješavanje unutrašnjih problema skretanjem pozornosti na vanjska pitanja” svakako nisu rješenje.
Za kinesku stranu, bez obzira na to kako američka strana šareno mijenja izjave o politici prema Kini, važno je kako SAD djeluju. Nekadašnje obećanje američkih čelnika do danas je ostala prazna priča, a sad je došlo i do novog obećanja da neće krenuti u “novi Hladni rat”, već da treba međunarodna zajednica opet pratiti njihove praktične poteze. Američki političari trebaju shvatiti da će predstavama u kojima “govore jedno a rade drugo” samo nastaviti gubiti kredibilitet.
