Koliko još poginulih u pucnjavama će moći probuditi savjest američkih političara?

“To se događa samo u ovoj zemlji, i nigdje drugdje. Nigdje drugdje mala djeca ne idu u školu misleći da bi tog dana mogla biti upucana.”("This only happens in this country, and nowhere else. Nowhere else do little kids go to school thinking that they might be shot that day.") 24. svibnja po lokalnom vremenu, američki senator se ovim riječima emotivno obratio na Senatu. Istog dana u osnovnoj školi Robb u gradu Uvalde, Teksas, dogodila se teška pucnjava u kojoj je bilo više od 20 poginulih, uključujući najmanje 19 djece.

Ova bolna i šokantna tragedija je školska pucnjava s najviše poginulih u SAD-u poslije 2012. Ova djeca su trebala biti živa nada svoje obitelji s lijepom budućnošću, no postali su žrtve nasilja oružjem.

Prema izvještaju nedavno objavljenom od strane američkog Ministarstva pravosuđa, od 2000. do 2020. godine, američki proizvođači vatrenih oružja su ukupno proizveli više od 139 milijuna puški, a samo u 2020. je 11,3 milijuna puški ušlo na tržište. Izgleda da je razlog teškoće u kontroli vatrenih oružja u SAD-a i nepokolebljiv propis u drugom amandmanu Ustava o građanskom posjedu vatrenih oružja. No u suštini, ovo pitanje ima veze s rivalitetom političkih stranaka, interesnim grupama, rasizmom i mnogim drugim pitanjima u SAD-u.

Kao najveća organizacija vlasnika vatrenih oružja i najveća interesna grupa u SAD-u, američki Nacionalni streljački savez je, s najmanje 5 milijuna članova i ogromnim sredstvima, odigrao veliku ulogu u predsjedničkim izborima i izborima Državnog kongresa i sličnim događanjima. Takav kompleks vojnih i industrijskih djelatnosti, takvi “političari plus trgovci vatrenim oružjima”, duboko utječu na američku politiku i javnost. I to je ono zbog čega buke oko pucnjava ipak ne mogu probuditi političare koji se prave da spavaju.

Politička polarizacija i društvena podjela su također važan razlog širenja nasilja oružjem. Zadnjih godina u SAD-u je sve jača “politika veta”, “suprotstavljanje radi protivljenja” što je postalo prepreka brojnim prijedlozima zakona u toj zemlji. Posljednjih 20-tak godina se Demokratska stranka i Republikanska stranka duboko ne slažu oko kontrole nad vatrenim oružjima, što je uzrokovalo da američki Državni kongres nije mogao usvojiti nikakav važan zakon o kontroli nad vatrenim oružjima za cijelu federalnu zemlju.

Nitko ne zna koliko još treba biti poginulih u pucnjavama, kako bi se konačno mogla probuditi savjest američkih političara. Kad zanemare i osnovna prava na život svojih građana, kako može svijet vjerovati da ovi političari srdačno brinu za ljudska prava u drugim zemljama? Lažne maske “ljudskih prava u američkom stilu” već su razbijene u pucnjavama.