Misli da će uspjeti u igranju „asa Xinjianga“? Američka strana ipak uzaludno ulaže napore

Šesnaestog prosinca po lokalnom vremenu je američki Senat usvojio tzv. „Zakon za prevenciju prisilnog rada Ujgura“(Uyghur Forced Labor Prevention Act), koji pod opravdanjem „prisilnog rada“, zabranjuje ulazak proizvoda iz Xinjianga na američko tržište. U biti je to politička igra i gospodarsko zlostavljanje u ime ljudskih prava, čime je prikazano američko licemjerje i zla namjera za suzbijanje razvoja Xinjianga i upletanje u unutrašnje poslove Kine.

Postoji li „prisilni rad“ u Xinjiangu? Lokalni građani imaju najviše prava da govore istinu. Na nedavno održanoj tiskovnoj konferenciji, građani iz Xinjianga su pričali kako su stvorili sretan život marljivim radom. Buziguli Yasen je radnica lokalne tvornice, sa stabilnim prihodom i ima vremena i energije za obitelj. Kaže: „zahvaljujući politici da radim blizu kuće, život mi je pozitivno promijenjen.“

Nedavno je jedna novost otkrila pravo lice američke strane kako stvara dezinformacije. Australski institut za strateške politike(The Australian Strategic Policy Institute, ASPI), adresa čiji je glavni posao fabriciranje laži o Xinjiangu, nedavno je objavio godišnje izvješće u kojem je otkriveno kako Državno vijeće SAD-a zapravo najveći izvor sredstva dobiva iz inozemstva. To je u potpunosti dokazalo da je ovaj Institut, zapravo, plaćen da fabricira laži o Xinjiangu, odnosno taj Institut ne uživa niti malo kredibiliteta.

Znajući da je tzv. „prisilni rad“ prava laž koja je više puta bila razotkrivena, zašto pojedinci s američke strane nastavljaju igrati na „as Xinjianga“? O tome je australski medij „Australian Alert Service“ u izvještaju napisao – njihovi ciljevi su da „izazovu nacionalne i vjerske sukobe, bave se secesionizmom i terorizmom, da bi ugrozili 'zamišljenog neprijatelja' Kinu“.

Pojedinci se u SAD-u u ime ljudskih prava upliću u unutrašnje poslove drugih zemalja, ali zapravo su ljudska prava u njihovoj zemlji u katastrofalnom stanju: od stogodišnje osebujne institucije crnih robova i dječjih radnika u poljoprivrednoj industriji, do modernog ropstva nad dijasporom. Ispod tzv. američkog „svjetionika ljudskih prava“ je pravi mrak, a „titula“ o „prisilnom radu“ najbolje pristaje SAD-u.

Bilo kakve laži ili političke igre ne mogu izbrisati razvojni uspjeh Xinjianga, niti ne mogu zaustaviti korak Xinjianga prema prosperitetu. Bolje da pojedini političari SAD-a ne šire svoje ruke u druge kuće, dok je u njihovoj kući i dalje sve prljavo. „Lažna ljudska prava i istinska hegemonija“ će samo uništiti svoju reputaciju.