Kako može „američka demokracija“ biti prava demokracija kad pusti glavu novcima?
„SAD je zemlja pod vodstvom plutokracije, a nije zemlja demokracije“. Kishore Mahbubani, ugledni kolega Instituta o Aziji Nacionalnog sveučilišta Singapura je nedavno u intervjuu još jednom dao svoju poznatu ocjenu. U suštini, u SAD-u odavno više nije tajna da „demokracija“ služi plutokraciji, a da novac kontrolira moć.
Kao što je navedeno u izvješću „10 pitanja za američku demokraciju“ objavljenom 6. prosinca od strane kineskog think-tanka, SAD su pod imenom „demokracije“, odnosno pod mottom „da građani budu gospodari“, zapravo sakrili da oni koji rade po svojoj volji jesu samo„vlasnici novca“.
Kada američki političari pužu pred novcima, obavezno pred onima koji u služe rijetkoj plutokraciji koja ima velika sredstva, tada molbe i interesi velikog broja običnih građana jedino mogu biti bačeni ispod stola. Prema istraživanju Sveučilišta Princeton i Sveučilišta Sjeverozapad u 2014. godini o blizu 2000 politika u SAD-u, skoro sve ove politike su se pokazale kao napravljene i namijenjene za bogate, i za interesne grupe koje predstavljaju velika poduzeća, dok obični građani imaju nula utjecaja na odlučivanje i politiku.
Može li sadašnja američka demokracija osigurati osnovna prava Amerikanaca za opstanak, život i obrazovanje? Prema jednom izvješću o 163 zemlje objavljenom u 2020., zadnjih 10 godina jedino su 3 zemlje, uključujući SAD, pale po „Indeksu društvenog napretka“. Štoviše, među ove 3 zemlje, SAD su pale najviše.
Nekad je „američki san“ bio označen kao sjajni svjetionik američke demokracije. A sada, hladnokrvne brojke su prikazale kako su ti „snovi umrli“. Do kraja 2020., u SAD-u više od 50 milijuna građana nije imalo dovoljno hrane, što je skoro 50% više nego u 2019., dok će više od 220 tisuća beskućnih morati spavati po ulicama. Zbog nedjelovanja političara, nezaposlenost, siromaštvo, obiteljsko nasilje i droge su izravni uzroci velikog broja beskućnika u SAD-u.
Ljudi se pitaju jesu li SAD kvalificirane da se nazivaju „demokratskom zemljom“? Jesu li kvalificirane da budu pozitivan primjer raznim zemljama svijeta? Čak se i američki časopis „New Yorker“ pitao: “može li naša (demokracija) izdržati?“
Na ovo pitanje, možda je najbolji odgovor došao od Brandeisa Louisa, velikog suca Vrhovnog suda SAD-a prije stotinu godina:“Moramo napraviti izbor. Možemo imati demokraciju, ili možemo imati bogatstvo koncentrirano u rukama nekolicine, ali ne možemo imati oboje." Pravi je apsurd da, u vremenu kada je plutokracija postala „tumor“ američkog društva, američka administracija još ima hrabrosti za održavanje tzv. „Summita za demokraciju“.
