Anđela Peković: Vjerujem da je Kina pronašla mene

Iako se školovala za diplomatu, a svoje prve profesionalne korake ostvarila u sferi odnosa sa javnošću, uvijek je bila u potrazi za nekim novim iskustvima. Upravo ta beskrajna radoznalost za novim znanjima spojila je Nikšićanku Anđelu Peković sa Kinom. Ovo je priča o djevojci koja sada, pored četiri jezika, govori i kineski i jedina je Crnogorka koja svira na drevnom kineskom instrumentu - guzheng.

-Kao neko ko je studirao međunarodne odnose, često sam istraživala o istoriji i kulturi Azije, i što sam više istraživala i čitala, više sam se oduševljavala. Toliko da sam čak odlučila da mi tema magistarskog rada bude u vezi sa Kinom - ovako počinje Anđelina priča o Kini.

Kineski jezik i novi univerzum znanja

Ipak, uprkos želji da što više otkrije, tada za nju daleku Kinu, nije ni pomislila da ću se upustiti u avanturu učenja kineskog jezika. I zato, kako kaže, često pomisli da je zapravo kineski jezik odabrao nju.

-U momentu kada je trebalo da donesem konačnu odluku kako ću da formulišem temu za magistarski rad, jer je bila malo specifična, a nije imalo mnogo prevedene literature koja bi mi bila od koristi, sasvim slučajno sam saznala da je skoro otvoren Institut Konfucije u Crnoj Gori, i da ima kancelariju i u Nikšiću. Nekoliko mejlova kasnije i već sam bila na prvom času kineskog jezika. Prva pomisao mi je bila da će mi učenje kineskog koristiti da dobijem što više informacija za pisanje rada. Ni slutila nisam da će me učenje kineskog uvući u jedan drugačiji univerzum od onog za koji sam znala i zamišljala – priča Anđela.

I zaista, učenje kineskog jezika je svijet za sebe. Anđela je pokazala da nije samo još jedan đak kojeg je isključivo znatiželja dovela na kurs.

-Profesorica Wu Ling, prepoznajući moj entuzijazam i oduševljenje, od samog početka je pripremala posebne šeme koje služe za vježbanje pisanja kineskih znakova. Posle svakog napisanog znaka i naučene riječi, ma koliko jednostavni bili, osjećala sam se toliko srećno i zadovoljno, kao dijete kada mu date omiljenu igračku ili slatkiš – iskreno priča ona.

Prvi odlazak u Kinu

A onda je došlo vrijeme za prvi pravi susret sa Kinom.

-Nije prošlo ni šest mjeseci otkako sam počela da učim jezik, profesorica kineskog mi je predložila da se prijavim za ljetnji kamp u Kini. Nekoliko dana kasnije potvrđen je moj dolazak u Čangšu. Na osnovu priče sa profesoricom, zaključila sam da će moj odlazak biti prava avantura - priča Anđela.

Ubrzo po slijetanju na aerodrom u Čangšu, suočila se sa novim svijetom koji je tek počela da otkriva.

-Pokušavala sam da se naviknem na vremensku razliku. Poseban susret je bio susret sa hranom, koja nije ni slična onoj kineskoj hrani koju imamo prilike da jedemo u Crnoj Gori. Aromatični začini, jela sa dosta pirinča, povrća, mesa, ribe, spremljenih u voku, preliveni soja sosom, od slatko-slanih kombinacija do veoma ljute hrane– priča Anđela.

Na kampu je imala priliku da dodatno unaprijedi znanje kineskog jezika.

-Imali smo organizovane obilaske najznačajnijih kulturno-istorijskih znamenitosti, spomenika arhitekture, simbola Kine poput Kineskog zida, Zabranjenog grada, Tjenanmen trga, upoznali smo se sa dijelom kineske tradicije i sadašnjeg načina života - kaže naša sagovornica.

Novo poglavlje – instrument guzheng

Po povratku u Crnu Goru, osjetila je žal za Kinom i poželjela da se ponovo vrati, jer je, kaže, imala osjećaj da ima još mnogo toga da doživi i vidi.

Zato je odlučila da ne gubi vrijeme i da Kinu dovede u svoj život. I to kroz drevni kineski instrument guzheng.

-Takmičenje „Kineski most“ me odvelo ponovo u Kinu. A evo i cijele priče. Naime, „Kineski most“ je te 2019. kada sam išla, organizovan sa temom „Jedan svijet, jedna porodica“, kao podrška povezivanju Kine sa ostalim zemljama svijeta kroz učenje kineskog jezika. Kako sam prethodno na jednom kulturnom događaju čula i vidjela svoju profesoricu kineskog kako svira veoma neobičan instrument koji proizvodi karakterističan zvuk, odlučila sam da će upravo sviranje tog instrumenta biti dio mog predstavljanja na takmičenju. Taj instrument se zove guzheng, a ovaj dio „gu“ u nazivu u prevodu znači stari, drevni – priča Anđela.

Profesorica Wu Ling joj je pokazala tehnike, a Anđela je pronalazila dodatne načine da što bolje nauči da svira.

-Tokom pripreme za takmičenje sam snimala svoje izvođenje i onda slala njoj i njenoj profesorici guzhenga u Kini, a onda sam sama pretraživala na internetu tehnike i note za melodije. Isto kao što je kineski jezik poseban, tako je i sviranje na guzhengu. Drugačija koncepcija partitura od one za koju mi znamo, jer se note obilježavaju brojevima-objašnjava naša sagovornica.

Djevojka iz malene Crne Gore

I tako je guzheng odveo ponovo u Kinu na takmičenje. I tamo je, kroz muziku, pokazala kolika je snaga prijateljstva Crne Gore i Kine i ujedno iznenadila prisutne da djevojka iz Evrope, iz malene Crne Gore, svira tradicionalni kineski instrument.

- Na samom takmičenju jeste bilo iznenađenje i oduševljenje publike i žirija da djevojka iz male zemlje sa Balkana svira guzheng, ali podjednako oduševljenje je izazvala crnogorska nošnja koju sam nosila. Baš sam bila ponosna što sam dobila priliku da predstavim Crnu Goru među svim ostalim zemljama svijeta – iskreno priča Anđela.

Takmičenje joj je omogućilo stipendiju, tokom koje je trebalo da usavršava znanje kineskog jezika, filozofije i kulture, međutim, korona je, za sada, poremetila planove.

Crna Gora i Kina – tako različiti, a tako slični

Za kraj razgovora, kaže da su joj sve godine učenja kineskog jezika donijele brojne prijatelje, uspomene i lične i profesionalne uspjehe. Pitali smo je kako ona objašnjava toliku povezanost dvije države koje, na prvi pogled, djeluju potpuno različite, ali ipak tako slične.

-Kinezi su, kao i mi, gostoprimljivi, solidarni, neformalni. Vole da se druže, da dobro pojedu, popiju, a ako treba i da zapjevaju i zaigraju. Što se tiče motivacije i radnog elana, moram priznati da su mnogo ispred nas. Sa druge strane, mi smo mnogo otvoreniji u komunikaciji i iskazivanju emocija. I bez obzira na kulturološke razlike i jezičke barijere, svi smo ljudi sa istim snovima, željama, nadanjima i životnim izazovima – zaključuje Anđela.(Mirjana Miladinović)