Demokracija nije ničiji patent niti dekoracija
„Demokracija nije patent pojedine zemlje, nego je pravo naroda svih zemalja,“ -- na općoj raspravi 76. Generalne skupštine UN-a održanoj 21. rujna, kineski predsjednik Xi Jinping se obratio tim riječima sudionicima. Dan kasnije je kineski veleposlanik u SAD-u na obraćanju kod Centra Cartera(The Carter Center) i Zaklade George Busha za američko-kineske odnose (George ·H·W· Bush Foundation for U.S.- China Relations), precizno objasnio što je kineska demokracija.
Foto: VCG
Riječ „demokracija“ je porijeklom iz drevne Grčke, s primarnim značenjem da „građani vladaju“ i da je „autoritet u rukama građana“. No, pogledamo li na povijest razvoja zapadnog svijeta proteklih 2000 godina, taj koncept nije istinski realiziran. Međutim, zapadni svijet, posebno SAD, zahvaljujući velikoj gospodarskoj i vojnoj snazi, namjerili su kontrolirati pravo govora u demokratskoj politici svijeta, pojednostavivši značaj „demokracije“ u „jedan glas po jednoj osobi“ plus „višestranački sustav“, odrednice koje su postali kriterij za procjenu političkih mehanizama drugih zemalja – neka zemlja jest, po njima, „demokratska zemlja“ ako je u skladu s gore spomenutim kriterijima, a „despotska zemlja“ je ako ne prati njihove kriterije.
Dok je u Kini narod jezgra demokracije, bez obzira na izbore ili stranački sustav, sve se radi zbog odabiranja adekvatnih osoba za upravljanje zemljom, koji će građanima donijeti blagostanje. Riječ je o „građanskoj demokraciji u cijelom procesu“, odnosno da su sve zakonodavne odluke napravljene prema određenim procesima, uz demokratsku raspravu, na osnovi racionalnog i demokratskog odlučivanja. U takvoj formuli demokracije, u Kini je oblikovana „politika sačinjena od moralnih i sposobnih osoba“ uz „odabiranje i glasanje“. Zato nije teško razumjeti kako prema anketi Škole Johna Kennedyja(John F. Kennedy School) Sveučilišta Harvarda, u proteklih uzastopnih 10 godina, stopa zadovoljstva kineskih građana prema upravljanju Komunističke partije Kine uvijek je bila iznad 90%.
Demokracija nije dekoracija, važno je da funkcionira. Činjenice svjedoče da je kineska politika demokratska, odnosno parola „(KP Kine je) došla od naroda, treba ući u narod, biti među narodu i sve raditi za narod“, doista funkcionira. Od izbjegavanja apsolutnog siromaštva za 1,4 milijardi ljudi do prve zemlje svijeta koja je učinkovito kontrolirala epidemije, i više godina zaredom doprinijela svjetskom gospodarstvu za više od 30%, kineska demokracija je svijetu prikazala učinkovitost upravljanja državom.
Ako pogledamo SAD, vidimo kako su se žestoko svađali u američkom Državnom kongresu, i za usvajanje pojedinih odluka često im je trebalo dugo vremena.
Uoči teških udaraca od epidemije COVID-19, dvije njihove stranke nastavile su napadati jedna drugu, opstruirajući ravnopravnu raspodjelu protuepidemijskih materijala među državama, i tako su teško dolazile do rješenja programa za pomoći na nacionalnoj razini. Pored toga, prema istraživanju Sveučilišta Princeton i Sveučilišta Sjeverozapad u 2014. godine o blizu 2000 politika u SAD-u, skoro sve ove politike su se pokazale kao napravljene i namijenjene za bogate, i za interesne grupe koje predstavljaju velika poduzeća, dok obični građani imaju nula utjecaja u odlučivanje i politiku.
Kako mogu takve „igračke demokracije“ i „sredstva demokracije“ biti pretvorene u učinkovitu sposobnost upravljanja? Od žestokog napada nakon predsjedničkih izbora na Capitol Hill i premašivanja broja preminulih u SAD-u s obzirom na razdoblje gripe u 1918., do povećanja razlike između bogatih i siromašnih zbog sakupljanja bogatstva već bogatih ljudi u SAD-u tijekom krize, „Svjetionik demokracije“ svijeta polako se gasi u neuspjesima američke administracije.
