„Sudac za ljudska prava“ prvo treba suditi sebi
Dvadeset trećeg kolovoza se obilježava Međunarodni dan sjećanja na trgovinu robljem i njezino ukidanje od strane UN-a(International Day for the Remembrance of the Slave Trade and Its Abolition). Apsurdno je da su SAD, zemlja poznata po trgovanju ljudima, objavile tzv. „Godišnje izvješće o trgovanju ljudima“ u kojem su sebe svrstale na prva mjesta, među zemlje „koje su najbolje djelovale“ po ovom pitanju, čime su još jednom sramotno odigrale dvostruki kriterij.
Tijekom četiri stotine godina od 16. do 19. stoljeća, stotinu tisuća robova iz Afrike se prevozilo na američki „Novi svijet“ preko strašnog Srednjeg prolaza(Middle Passage). Nakon toga su gubili imena, status, kao i sva ljudska prava, i trpjeli su okrutno ugnjetavanje i mučenje. Današnja „Br. 1 supersila“ zapravo je dovršila primitivnu akumulaciju stojeći na tijelima roblja. Kako su SAD kvalificirane da pričaju o „ljudskim pravima“? I odakle im je hrabrost da kritiziraju druge zemlje?
Foto: VCG
Trgovanje ljudima je iskonski grijeh kolonista koji se ne smije zaboraviti. Ali, na žalost, stogodišnje trgovanje robljem već je omogućilo da zanemarivanje ljudskih prava i rasna predrasuda postanu dio „američkih gena“, i kronična bolest društvenog mehanizma koja će teško biti eliminirana u toj zemlji. Sve do danas, dijaspore uključujući Afroamerikance u SAD-u i dalje pate od sveprisutne diskriminacije. Dijaspora u SAD-u doživljava još niži životni standard, višu nezaposlenost i teži pristup medicini i drugim društvenim resursima.
Pandemija COVID-19 je još više povećala te društvene razlike. Izvješće „'SAD na prvom mjestu'?! Činjenice o američkoj borbi protiv epidemije“ , objavljeno od strane tri kineska think-tanka, nedavno je prikazalo kako je do 3. ožujka 2021., među 38 država i Washington D.C.-u, procijepljenost Bijelaca bila 2,1 puta veća nego afričke dijaspore, i 2,9 puta veća nego španjolske dijaspore. Također, i podaci STAT USA pokazuju da je u lipnju nezaposlenost Afroamerikanaca 9,2%, što je daleko više od Bijelaca, kojima nezaposlenost iznosi 5,2%.
Što je još šokantnije, trgovanje ljudima i prisilni rad i dalje postoje u današnjem SAD-u, a pripadnici dijaspore su češće žrtve. Prema statistici „Polaris“, američke neprofitne organizacije, od kraja 2007. do kraja 2019., Nacionalna vruća linija za trgovanje ljudima SAD-a(U.S. National Human Trafficking Hotline) je primila prijave o 63380 slučajeva, dok je u 2019. bilo 11500 slučajeva i 22326 žrtava.
Centar za ljudska prava Berkelyja Sveučilišta Kalifornije je u izvješću „Skriveni robovi: prisilni rad u Sjedinjenim Državama“(Hidden Slaves: Forced Labor in the United States) otkrio da je, bez obzira na koje razdoblje, u SAD-u uvijek najmanje 10 tisuća ljudi u prisilnom radu. Još strašnije činjenice su prikazale da su, bez obzira na trgovanje ljudima ili prisilni rad, otkrivene brojke samo vrh ledenog brijega. Zli duh ropstva i dalje luta po ovoj zemlji, samoprozvanoj „svjetionikom ljudskih prava“.
Ispred ružne „bilježnice“ SAD-a o ljudskim pravima, „Svi ljudi su stvoreni jednaki“(All men are created equal), rečenica u „Deklaraciji nezavisnosti“ je postala prazna priča. Tzv. „sudac ljudskih prava“ treba prvo suditi sebi, i uopće nije kvalificiran da kritizira druge zemlje.
