Goran Đurđević: Naši kineski studenti izvrsno znaju hrvatski jezik

Požežanina Gorana Đurđevića želja za znanjem odvela je u daleki svijet, u Kinu, gdje je doktorirao komparativnu arheologiju Rimskog i Kineskog Carstva na primjeru zrcala. Projekt je razvijen kao Mirror Studies na Sveučilištu Capital Normal, s kojim požeško veleučilište ima sporazum. Trenutno je docent na Beiwai College pri Pekinškom sveučilištu za strane studije (Beijing Foreign Studies University). Tom prigodom porazgovarali smo s ovim mladim hrvatskim znanstvenikom ekskluzivno za China Media Group.

Kada i kako ste se odlučili otići u Kinu?

- U Kinu sam otišao u rujnu 2017. godine. Dobio sam punu stipendiju za doktorski studij i onda sam otišao u Peking. Razloga je bilo više - s jedne strane mogućnosti izučavanja jedne od najvažnijih svjetskih civilizacija što je za arheologa sjajna stvar, posebno danas kad je svojevrsno zlatno doba kineske arheologije, dok s druge strane Kina postaje globalni tehnološki i ekonomski lider što je nadasve zanimljivo promatrati iz prve ruke - kaže Goran Đurđević.

Završetak obrane doktorske teze

Da li je bilo teško uklopiti se u potpuno drugu kulturu, naučiti njihov jezik, pismo..?

- I da i ne. Da se odnosi na pismo i jezik koji su zaista za strance zahtjevni jer imaju tri teška elementa: znakove kojih ima neograničeni broj i za odlično poznavanje jezika treba ih znati više od 5.000, zatim naglaske, odnosno tonove, jer u razgovoru jedna riječ ovisno o tonu izgovora može imati posve drugo značenje, te pisanje, koje zahtijeva trud i tehnike. Sve to uzima izuzetno puno vremena. Nažalost, moj kineski je veoma limitiran (još uvijek). S druge strane, Peking je ogroman grad s mnoštvom zanimljivosti, sjajnom gastronomskom, kulturnom i zabavnom ponudom pa se nađe mjesta za svačije interese pa tako i moje. Brzo sam savladao jedenje štapićima, korištenje WeChata, osnovnu orijentaciju po gradu i najvažnije običaje.

Kako ste primljeni od strane Kineza? Kakvi su prema strancima, opišite malo njihove navike i način života.

Goran Đurđević sa svojim mentorom profesorom Ning Qiangom, jednim od vodećih svjetskih arheologa

- Jako dobro sam primljen i ostvario sam dobre kontakte. Svakako bih izdvojio mog mentora profesora Ning Qianga, jednog od vodećih svjetskih arheologa i povjesničara umjetnosti, koji mi je u mnogočemu otvorio oči dugotrajno radeći sa mnom te sam napravio svojevrsnu znanstvenu transformaciju za što sam mu trajno zahvalan. Zatim dragu prijateljicu Li Jianjun, inače profesoricu balkanskih studija, koja mi je uvijek pružala pomoć, razumijevanje i inspiraciju te mojim kumovima Chen Haotianu i njegovoj supruzi Wang Ruiying koji su mi praktično pomagali (i pomažu još uvijek), te omogućili sjajne trenutke ugode i zabave. Naveo sam samo neke osobe - domaće ljude Kineze i Kineskinje koje želim istaknuti jer su mi učinili život ljepšim i boljim. No, i drugi su ljudi uvijek bili dragi i simpatični. Što se tiče generalno stanovništva, mislim da je rutina ključna stvar. To je posve očekivano kad živite u gradu od 20-ak milijuna stanovnika pa morate imati dobru organizaciju. Ta se rutina očituje primjerice u rasporedu obroka pa je ručak uvijek u pravilu u 12, a večera u 18 sati. Osim praktičnog razloga za organizaciju, siguran sam da to pozitivno utječe na zdravlje pa zato stanovništvo ovdje duže živi i ima manje problema s pretilošću. Istina je da su Kinezi marljivi i radna etika je na visokom nivou. To je iz dva razloga. Prvi je što se rad smatra vrijednošću što je primjerice drugačije nego u nekim drugim krajevima gdje se talent smatra najvažnijim. Tako da je najveća pohvala nekome reći da je vrijedan ili da je puno radio. Drugi je promatranje sebe kao dio grupe. Dok je na zapadu naglašen individualizam, u Kini (a i nekim drugim dijelovima Azije) vlada kolektivizam što znači da je osoba dio grupe - studentske godine, skupine koju vodi isti profesor, radne zajednice, obitelji itd. Ta grupa funkcionira kao cjelina i međusobno si pomažu te nema međusobnog natjecanja unutar grupe. Naravno, natjecanje i rivalitet se ostvaruje prema drugim skupinama. To je velika razlika jer je često na zapadu natjecanje i unutar svog kolektiva, radnog mjesta itd. Moja iskustva kao stranca su pozitivna. Ljudi su htjeli pomoći na ulici ili u gradu, vidljivo je da cijene strance i pokazuju respekt.

Na svadbi kineskih prijatelja

Što trenutno radite, kakva je vaša funkcija i malo opišite vaših 24 sata u Pekingu od ponedjeljka do petka, i kako provodite slobodno vrijeme vikendom?

- Moj obični dan skrojen je od znanstvenog rada koji uključuje čitanje, pisanje, istraživanje, promišljanje o temama kojima se bavim, komunikacije s drugima putem mailova, društvenih mreža ili osobno, radnih sastanaka i posjeta institucijama te privatnog dijela dana za jelo, odmor, susrete, telefonske i video razgovore, hobije i užitke. U Pekingu dan brže prođe nego drugdje pa je potrebna dobra organizacija zato uvijek imam prepun rokovnik i uvijek planiram unaprijed. To planiranje je vezano uz samo istraživanje pa ćemo skiciram, nacrtam mentalnu mapu ili odredim koliko stranica moram napisati taj dan. Sumnjam da bih inače stizao. Trenutno su ljetni praznici, a i ja sam započeo posao na novom sveučilištu - Beiwai College pri Pekinškom sveučilištu za strane studije (Beijing Foreign Studies University) pa očekujem na jesen nove poslovne zadatke i izazove. Inače, moje novo sveučilište je posebno po tome što ima čak 101 jezik koji se može studirati, uključujući i hrvatski, ali i albanski, srpski, slovenski, mađarski... Naši kineski studenti izvrsno znaju hrvatski i u većini slučajeva završe u diplomaciji i prevoditeljstvu. Trudim se uz posao imati vremena za hobije. To su u mom slučaju poezija koju rado čitam i pišem, zatim filmovi i serije koje gledam na dnevnom nivou, sportske aktivnosti (šetnje, plivanje), a rado posjećujem muzeje i galerije, te restorane. Prije COVID-a sam nešto više putovao po Kini pa sam bio u desetak gradova (Šangaj, Nanjing, Chengdu, Wuxi, Suzhou, Luoyang, Xian, Tianjin, Sanmenxia uz Peking u kojemu živim).

Kakva je vaša suradnja s ostalim kolegama Hrvatima koji rade u Kini? Radite i na knjigama. Opišite malo o čemu se radi.

Od Hrvata u Kini najviše surađujem s kolegama Janom Krpinom i Zvonimirom Stopićem. Kolegica Krpina je doktorandica psihologije na mom nekadašnjem sveučilištu Capital Normal University koja piše doktorat na kineskom jeziku i zajedno sudjelujemo u međunarodnom projektu o zrcalima i industriji ljepote kojeg provodimo u Kini, Hrvatskoj i Velikoj Britaniji. S kolegom i profesorom Stopićem, koji je docent povijesti međunarodnih odnosa, radim na nekoliko radova o imaginarnoj i kulturnoj geografiji odnosno pojmovima "Balkan", "Jugoistočna Europa", "Srednja Europa" i "Mediteran" o kojima pišemo niz radova. Osim toga, sa Zvonimirom sam ko-autor knjige o povijesti i arheologije Kine koja će izaći u izdanju zagrebačkog nakladnika Alfe do kraja ove godine. To će biti sveučilišni udžbenik za studente koje zanima drevna Kina. Dragi kolega Ivica Bakota, također profesor na Capital Normal University, bio je recenzent prethodnog zbornika o ekofeminizmu kojega sam su-uredio. Svi troje navedenih su sudjelovali na konferencijama o zrcalima u sklopu projekta Mirror Studies (www.mirrorstudies.com). Od ostalih djela kojima se bavim, svakako izdvajam knjigu o popularnoj arheologiji koja je vezana uz moje statuse o arheologiji na društvenim mrežama i bit će višejezična, a nadam se tisku u Meksiku. Osim navedenoga, radim na arheološkim slikovnicama koje bi trebale biti otisnute u Pekingu. Pripremio sam knjigu svojih osvrta i prikaza, svojevrsni dnevnik čitanja ili kako volim kazati knjigu o knjigama koju prijavljujemo na natječaje u Zagrebu i nadam se izlasku iduće godine. Također, uređujem dva zbornika s profesoricom Suzanom Marjanić. Prvi je pod nazivom Ekokritika: između prirode i kulture i izaći će u Zagrebu, a drugi Ecofeminism on the edge trebao bi izaći u Londonu. Iako se to čini jako puno, to su sve projekti dužeg trajanja koji su nastajali tijekom godina i sad se finaliziraju pa će ove ili iduće godine biti dovršeni.

Dolazite li u rodni kraj? S obzirom na koronu vjerojatno je to sada malo komplicirano. Održavate li kontakte s bližnjima i što oni kažu na to što vi živite i radite u Kini?

- Nažalost zbog poznate situacije s koronavirusom nisam bio od ljeta 2019. godine. Planiram doći čim budem mogao jer imam obitelj, rodbinu, kumove, prijatelje u Hrvatskoj i svakako bih volio doći čim prije. Redovito sam s njima u kontaktu preko društvenih mreža i servisa za internetsku komunikaciju tako da se čujemo, vidimo, razgovaramo. Oni me apsolutno podržavaju i kako moja mama kaže: "Ispunjavaj svoje snove, podršku obitelji imaš" pa me bodre, emocionalno podržavaju i čine moj život boljim i stabilnijim.

U ugodnom druženju s profesoricom Li Jianjun, stručnjakinjom za Balkan

Surađujete i s nekim svojim sugrađanima u Požegi.

- Surađujem s profesorom Vinkom Tadićem, pa sam napisao osvrt i recenziju za novoizišlu knjigu doktora Georgija Diklića, te pogovore za knjige Borivoja Zarića i Dane Pavlice. Osim toga, za slijedeći ću broj časopisa Povijesnog društva Požega napisati nekoliko osvrta, među ostalima i o jedinstvenom građanskom pokretu i akciji pod nazivom Zelena točka, koji je spriječio odlaganje nuklearnog otpada na Papuk i Psunj ranih devedesetih godina.

Što planirate u bliskoj budućnosti?

- U bliskoj budućnosti sam orijentiran na novi posao na Beiwai College pri Pekinškom sveučilištu za strane studije (Beijing Foreign Studies University). Planiram se posvetiti pripremi nastave, administrativnim obvezama, dovršiti započete znanstvene radove i knjige te sudjelovati na nekoliko konferencija i događaja. Nadam se napretku u kineskom jeziku. To su zaista kratkoročni planovi za godinu ili dvije. Ostalo će doći vremenom - zaključio je Goran Đurđević. (Ivica Korman)