„Baranjski kulen” uskoro na kineskoj trpezi

Baranjski kulen, Dalmatinski i drniški pršut, Lički krumpir, Dingač i Neretvanska mandarina, hrvatskih je šest prehrambenih proizvoda koji su se našli na listi od 100 europskih proizvoda sa zaštićenim geografskim porijeklom koje je Europska komisija službeno objavila kao proizvode koji će biti posebno označeni i privilegirani u trgovanju sa Kinom.

Recipročno, Europska komisija je objavila i listu 100 kineskih proizvoda koji će biti priznati i preporučeni na tržištu Europske unije. Na europskoj listi su, između ostalih, francuski šampanjac, grčki feta sir, talijanski parma pršut i mozzarella, irski viski, portugalski porto..., a na kineskoj listi to su proizvodi od riže i grahorica i povrća koje europsko tržište već poznaje dugi niz godina.

Vijest o uvrštenju čak dva hrvatska pršuta na listu od 100 europskih proizvoda kojima je olakšan pristup kineskom tržištu Ante Madir, izvršni direktor Klastera hrvatskog pršuta dočekao je sa zadovoljstvom.

„Ova vijest je dobar vjetar u leđa hrvatskim proizvođačima koji su proteklih godina uložili velika sredstva u proširenje proizvodnje upravo iz razloga velike potražnje za izvoz. Uložilo se i u razvoj domaće sirovine poput Grupacije Pivac koja ima sve više domaćih butova iz Vajde. Sada će se i pregovori koji su imali sa Kinom, Rusijom i Sjedinjenim Američkim Državama oko izvoza pršuta i drugih zaštićenih suhomesnatih proizvoda moći lakše realizirati”, kaže Ante Madir.

Miodrag Komlenić, predsjednik Ispred Udruge proizvođača kulena „Baranjski kulen” kaže kako je ulazak „Baranjskog kulena” u 100 zaštićenih proizvoda koji su obuhvaćeni sporazumom koji su potpisale Kina i Europska unija za proizvođače „Baranjskog kulena” dokaz kvalitete proizvoda i potencijala za razvoj na nova tržišta.

Udruga Baranjski kulen osnovana je 2007., a već godinu poslije započela je proces zaštite baranjskog kulena “kao najvrednijeg suhomesnatog proizvoda”. Tek nakon osam godina, uspjeli su ga zaštititi na nacionalnoj, a potom i na razini Europske unije. Unatoč dugotrajnom procesu zaštite, valja reći kako je upravo „Baranjski kulen” jedan od prvih hrvatskih proizvoda zaštićenih u Europskoj uniji. Međutim, samo dva proizvođača u Baranji imaju oznaku na svom proizvodu „zaštićeno geografsko porijeklo”. To su Tvrtka Belje sa sjedištem u Kneževim vinogradima i Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG) Matijević iz baranjskog mjesta Suza.

Upravo je najveći proizvođač „Baranjskog kulena” tvrtka Belje, koja godišnje proizvede oko 300.000 komada kulena, odnosno oko 300 tona ove vrhunske suhomesnate delicije. Proizvodnjom kulena bave se još od kraja 19. stoljeća, a za lokalne ljude „Baranjski kulen” je ponos i simbol blagostanja, odnosno delicija u kojoj se uživalo za posebne prilike, a receptura i tajne pripremanja se kroz stoljeća prenose s koljena na koljeno. Od odabira najboljih komada svinjskog mesa, pripremanja nadjeva, punjenja u prirodni ovitak (katicu) do dimljenja svaki je komad „Baranjskog kulena” ručni rad. Nakon zrenja od nekoliko mjeseci, „Baranjski kulen” dobiva svoj prepoznatljiv izgled i okus, vrlo cijenjen među ljubiteljima pikantnih okusa i među onima koji cijene naslijeđe i porijeklo proizvoda.

OPG Matijević iz Suze uspješno se bavi proizvodnjom „Baranjskog kulena” već 13 godina, a odnedavno ima certifikat zaštićenog geografskog podrijetla, koji je uvršten u privilegirano trgovanje s Kinom. Svoje proizvode uglavnom plasiraju na zagrebačko tržište gdje ih se isključivo može kupiti u ekskluzivnim delikatesnim trgovinama.

"Naša proizvodnja je sezonska od polovine studenoga do sredine veljače. Trenutni kapacitet je 150 svinja, i to isključivo iz vlastitog uzgoja, od čega dobijemo deset tona gotovih suhomesnatih proizvoda, a na kulen otpada tri tone (3000 komada). Osim u delikatesnim trgovinama u Zagrebu, jedan dio prodajemo i za poklon-pakete te vrlo malo na kućnom pragu", ističe Hrvoje Matijević, vlasnik Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Matijević.

Osim ove vrhunske delikatese, OPG Matijević proizvodi i kulenovu seku, slaninu, kobasice, šunku, koju pravi od crne svinje. Pokazalo se da su dosadašnji kapaciteti proizvodnje nedostatni, stoga su krenulo u proširenje.

"Preko mjere 4.2.1 iz europskih fondova povukli smo sredstva za proširenje kapaciteta. Investicija je vrijedna 2,5 milijuna kuna, od čega smo polovinu dobili od Europske unije. Od tog novca izgradit ćemo tri nove zrione, tako da ćemo gotovo udvostručiti kapacitet. Više i ne možemo povećavati proizvodnju jer se ne može na ekološki način praviti velike količine suhomesnatih proizvoda. U početku smo proizvodili 500 kulena godišnje i to smo pomalo povećavali, prije svega zbog zahtjeva tržišta. Izgradnjom novog objekta moći ćemo proizvesti godišnje oko 6.000 kulena i mislim da ćemo na toj brojci i ostati. Cilj nam je prije svega kvaliteta, a ne kvantiteta. Zanimljivo da u ovih 13 godina ništa nismo ulagali u marketing, jer najveća nam je reklama zadovoljni kupac koji će rado pohvaliti naš proizvod", kaže Matijević te dodaje kako je trenutno potražnja veća nego što mogu proizvesti, no proširenjem će, kaže, uspjeti zadovoljiti tržište.

Iako je kulen OPG-a Matijević skuplji od drugih, vrlo je tražen, a Hrvoje otkriva i zašto.

"Osim što je proizvod vrlo ukusan, mi sve radimo na tradicionalan način. Dakle, ne stavljamo nikakvu kemiju, odnosno naš kulen je bez aditiva, konzervansa, bez starter kulture, nitratne soli... Znači riječ je o isključivo ekološkom organskom proizvodu, kojeg je inače teško naći na tržištu", naglasio je Hrvoje Matijević.

Što se tiče mogućeg plasmana „Baranjskog kulena” na kinesko tržište, Matijević napominje kako ima dva različita stava hrvatskih proizvođača.

„Jedni misle kako je kinesko tržište preveliko i da mi kao mali proizvođači nemamo tamo što tražiti. Drugi stav je, kojem sam i ja sklon, da bez obzira na ogromno tržište, svoje proizvode treba skoncentrirati na dva-tri grada, primjerice Peking i Šangaj, te tamo prodavati „Baranjski kulen” u delikatesnim trgovinama. Dakako da sam zainteresiran svoj proizvod plasirati na kinesko tržište. Čak mi nije cilj ni zarada, nego bi to bio marketinški dobar potez, jer dobro zvuči da mogu reći kako se moj kulen prodaje u Kini. Mišljenja sam da bi „Baranjski kulen” mogao biti zanimljiv Kinezima jer se izrađuje od svinjskog mesa, a uz to je pikantan, što je sigurno dodatni plus za kineske ljubitelje dobre hrane.

Koliko Baranjci cijene svoj autohtoni proizvod govori i činjenica da je ove godine otvorena „Kuća Baranjskog kulena”, u čiju je izgradnju i uređenje utrošeno 12,5 milijuna kuna. Kuća je otvorena u Belom Manastiru, točnije u prigradskom naselju Branjin Vrhu. To je mjesto proizvodnje, ali i okupljanja i izobrazbe malih proizvođača kulena. Kuća baranjskog kulena prostire se na dva odvojena dijela. U jednom je prezentacijski prostor u prizemlju, gdje proizvođači predstavljaju svoje proizvode posjetiteljima, dok je potkrovlje “rezervirano” za rad udruge „Baranjski kulen”.

Inače, Udruga proizvođača kulena - „Baranjski kulen” okuplja 15 proizvođača ove vrhunske suhomesnate delicije. (Ivica Korman)