Činjenica o Xinjiangu čista kao suza, američki političari neka više ne zavaraju sebe i druge
Ovih dana, mjerenje snage između laži i činjenica o Xinjiangu opet se predstavilo na dva događaja.
Predstavnički dom Državnog kongresa SAD-a nedavno je održao tzv. saslušanje o Xinjiangu. Nije bilo van očekivanja, tzv. svjedoci na saslušanju ili su pristalice za nezavisnost Xinjianga, ili su tzv. „preživjeli“ koji su više puta objavili „priče“ i retorike koje su proturječne s prijašnjim izjavama. To saslušanje s „pretpostavkom krivnje“, završilo je kao inferiorno protukinesko djelovanje.
Foto: VCG
Drugi događaj je konferencija preko video veze naslovljena „Xinjiang, jedno divno mjesto“ koju su pripremili kinesko Veleposlanstvo u SAD-u i vlast ujgurske autonomne regije Xinjiang. Dužnosnici i građani iz te kineske regije su putem svojih iskustava i životnih doživljaja pričali kako je im život postao sve ljepši, i razgovarali su s predstavnicima s američke strane.
Jedan detalj koji vrijedi pozornosti je da je kineska strana prije održavanja pozvala senatore i njihove pomoćnike iz dugačkog popisa na događaj, no, od ovih američkih političara koji su stalno pričali kako „se brinu za ljudska prava u Xinjiangu“, skoro nitko nije došao na događaj.
Zašto djeluju drugačije nego što pričaju? Razlog je jednostavan. Jer im je jasno da bi njihova laž o Xinjiangu koju su fabricirali s protukineskim think-tankom i buka od njihovih protukineskih „glumaca“ bila odmah raspadnuta pred činjenicama koje je pokazala kineska strana. Nisu se usudili suočavati s činjenicom, američki političari zavaraju sebe i druge.
Foto: VCG
Nedavno je Maxime Vivas, autor knjige „Kraj ujgurskih lažnih vijesti“(The End of Uyghur Fake News) imao sastanak preko video veze s mladim ljudima iz Xinjianga. Kad se prisjetio svog iskustva u Xinjiangu, Vivas je rekao, „svojim očima sam vidio kako su se seljaci preselili iz starih zemljanih kuća u nove kuće s vodom, strujom i internetskim vezom, vidio sam kako su seljakinje uz pomoć lokalnih vlasti postale gazde svojih tvornica. Još uvijek se sjećam ukusne janjetine kod stočara, fascinantne pjesme i plesa Ujgura, i divne arhitekture u Kašgaru ...“
Foto: VCG
I mnogi su vidjeli iste činjenice. U proteklih nekoliko godina, više od 1200 diplomata, novinara, vjerskih skupina iz stotinu zemalja posjetilo je Xinjiang, i strani vlogeri po ulicama slobodno su radili izvještaje. Oni su vidjeli Xinjiang svojim očima, uključujući razvoj društva i gospodarstva, i sretni život tamošnjih građana, i izložili su činjenice koje su vidjeli tamo.
No, pojedini američki političari izbjegavaju činjenice iz Xinjianga. Ono s čim se ne usude suočavati jest perspektivni Xinjiang, jer razvojna dostignuća Xinjianga će razbiti njihovu zavjeru za suzbijanje Kine s opravdanjem „ljudskih prava“.
