Zapadnim zavjerenicima koji neutemeljeno kritiziraju „ljudska prava“ u Xinjiangu skinute licemjerne maske
„Sami smo odlučili raditi u tvrtkama prema svojim željama, a u tvornicama nismo doživjeli nikakve predrasude, već nasuprot, vrlo se poštuju naše vjerske tradicije, životni običaji i manjinski jezici, kako je to prisilni rad?“ pitao je djelatnik jedne tvrtke za proizvodnju odjeće iz pokrajine Xinjiang.
U međunarodnoj javnosti je tzv. „prisilni rad“ sredstvo Zapada koje se stalno koristi za blaćenje Xinjiangu. Odbor za vanjske poslove Predstavničkog doma Državnog kongresa SAD-a je 21. travnja usvojio tzv. Zakon o prevenciji prisilnog rada Ujgura, još jednom blateći Kinu zbog tzv. prisilnog rada u pokrajini Xinjiang i zagovarajući istragu o odgovornosti i sankcije za povezane entitete i pojedince.
Brazilski list Tjednik države Minas je na svom portalu objavio članak naslovljen „Licemjera i geopolitika: Ukratko o Ujgurima u Kini“, koji ističe kako razlog „suosjećanja“ SAD-a i zapadnih zemalja prema Ujgurima u Xinjiangu nije humanost, već je samo opravdanje za ostvarenje praktičnih interesa, što je autorica članka kritizirala kao „najveće licemjere zapadnih zemalja“.
Singapurski „Jutarnji list“ (Zaobao) je nedavno objavio članak naslovljen „Nešto o pamuku iz Xinjianga“ čiji je autor desetljećima radio i živio u Xinjiangu te je naveo kako je retorika o „prisilnom radu“ u Xinjiangu neutemeljena, apsurdna i neznalačka.
Nedavno su Vladimir Norov, glavni tajnik Šangajske organizacije za suradnju i veleposlanici i diplomati iz 21 zemlje posjetili Urumqi, Kašgar, Aksu i druge gradove u Xinjiangu te vidjeli kako u ovoj kineskoj pokrajini ne postoje „kršenje ljudskih prava“, „vjerske predrasude“ i „prisilni rad“, kako tvrde pojedine zemlje.
Foto: VCG
Kakvo je istinsko radno stanje građana u Xinjiangu? Istraživačko izvješće koje je prošlog mjeseca objavilo Sveučilište Jinan pruža odgovor. Izvješće je u preko 18 tisuća kineskih znakova konkretnim podacima i bogatim detaljima prikazalo radno i životno stanje 70 djelatnika pripadnika nacionalnih manjina iz Xinjianga koji rade u 5 tvornica u pokrajini Guangdong. Njihovi doživljaj i iskustvo su pokazali kako građani iz Xinjianga zapošljavajući se prema vlastitim željama zarađuju za ljepši život.
Zapravo, nije točno da su zapadnim protukineskim snagama nedostupne činjenice, već ih uopće ne žele saznati. Glume suosjećanje s građanima Xinjiangu i kako žele štititi njihova „ljudska prava“, a zapravo narušavaju razvoj Xinjianga i tamošnja ljuska prava. Veliki broj činjenica i pravedni glasovi međunarodne zajednice su skinuli njihove licemjerne maske.
