Dok je Europa neprestano pod američkim prisluškivanjem, mogu li se doista narušeni odnosi sa SAD-om vratiti u normalu?

Foto: CFP

Američka uprava za opće poslove (General Services Administration, GSA) je nedavno proglasila Bidenovu pobjedu na predsjedničkim izborima u toj zemlji. Isti dan je Biden u telefonskom razgovoru s čelnikom NATO-a istaknuo kako treba produbiti trans-atlantske odnose i vratiti ih u normalu. Smatra se kako je riječ o očekivanju oporavaka odnosa s Europom u SAD-u, a čak i mediji procjenjuju kako će se SAD i Europa vratiti u „medeni mjesec“.

-- No, je li to moguće?

No, je li to moguće? Možda kroz američko špijuniranje Danske možemo doći do zaključka.

Kako su objavili danski mediji, od 2015. do 2016., kada se Danska pripremala nabavku novih borbenih zrakoplova, je američka Agencija za nacionalnu sigurnost (eng. National Security Agency, NSA), zahvaljujući posebnim suradničkim odnosima u obavještajnom sektoru s Danskom, provodila nadzor danskih ministarstava financija i vanjskih poslova te drugih vladinih organa i poduzeća povezanih s vojnom industrijom. Osim toga su američke obavještajne agencije također tajno prikupljale podatke o dva europska vojna poduzeća koja su sudjelovala u natječaju. Na kraju su na natječaju pobijedili borbeni zrakoplovi F-35 koje proizvodi američka korporacija Lockheed Martin.

-- Danska nije jedina

Danska nikako nije jedina. Prema pouzdanim izvorima, osim Danske, SAD provode nadzor Švedske, Njemačke, Francuske, Norveške, Nizozemske, kao i drugih zemalja. Tom Fowdy, analitičar međunarodnih odnosa iz Velike Britanije je nedavno u članku napisao kako „prava prijetnja Europi dolazi iz Washingtona.“

Glenn Greenwald, novinar koji je pomogao Edwardu Snowdenu u razotkrivanju američkog špijunskog skandala je u članku napisao kako „SAD prisluškuju pregovore oko gospodarskih sporazuma, Organizaciju američkih država (Organization of American States, OAS), naftne tvrtke, vladina tijela za rudarstvo, energetiku i resurse, čelnike savezničkih zemalja i sve građane tih zemalja.“ Očito je kako hegemonijske SAD, koje sebe stavljaju na prvo mjesto, već dugo provode nadzor savezničkih zemalja kao svakodnevni posao.

Može li Europa, čije interese često tajno narušava američki „saveznik“, doista popraviti odnose sa SAD-om? U sadašnjoj situaciji bi američko-europskim odnosima i bez skandala s prisluškivanjima bilo teško vratiti se u normalu.

-- Američko-europski odnosi će se teško vratiti u „dobra stara vremena“

Prvo, gledajući međunarodnu strukturu je regija Azije i Pacifika već tijekom Obaminog mandata došla u središte strategije SAD-a, zbog čeka su europski saveznici bili prilično razočarani. Posljednjih godina, SAD najviše nastojanja ulažu u politiku „Amerika prva“, unilateralizam i protekcionizam, bez uvažavanja Europe, što je izazvalo još teže stanje kod američkih saveznika. Koliko može nova američka administracija sada popraviti odnose s Europom s jedne strane ovisi o strateškim interesima SAD-a, a s druge o važnoj ulozi domaće političke situacije.

Drugo, zbog kritičnog stanja epidemije se SAD trenutno nalaze u teškoj gospodarskoj situaciji. Za novu američku administraciju je najhitnije rješavanje domaćih problema te je zbog toga upitno koliko se SAD mogu posvetit Europi i njenoj sigurnosti.

-- Ni Biden nije spas

Europska javnost je također prilično razočarana kad je riječ o trans-atlantskim odnosima, a glasovi koji upozoravaju na oprez prema SAD-u su sve glasniji, pozivajući na razum i smirenost u tim odnosima. Pojedini europski mediji su, citirajući najavu Jensa Stoltenberga, objavili kako će novi američki predsjednik i dalje vršiti pritisak na europske saveznike, posebno oko obrambenih troškova. Njemački list „Sueddeutsche Zeitung“ je prokomentirao kako se usprkos izboru novog američkog predsjednika, europsko-američki odnosi ipak neće moći vratiti u „dobra stara vremena“. Jean-Yves Le Drian, francuski ministar vanjskih poslova je jasno rekao kako Europa, suočena s trenutnom međunarodnom situacijom, više ne može biti vučena za nos, već treba pojačati svoju nezavisnost.

Može se predvidjeti kako bi se, imajući u vidu Bidenovu politiku i stav prema oporavku odnosa sa saveznicima, američko-europski odnosi u sljedećem razdoblju mogli u određenoj mjeri popraviti. No, brojni sporovi i nesuglasice u njihovim odnosima se ipak neće moći riješiti do kraja, pa će taj oporavak biti ograničen. „Atlantizam“ se mora suočiti s realnošću.