Foto: VCG
Maya Majueran, jedan od suosnivača inicijative „Pojas i put“ iz Šri Lanke, naveo je u autoriziranom članku koji je objavio u listu China Daily 10. listopada da je Tajvan povijesni neotuđivi dio kineskog teritorija. Bez obzira na probleme koje izazivaju separatističke snage na Tajvanu i zapadne sile, ne mogu promijeniti ovu istinu.
U članku je istaknuto da je ovo stajalište utemeljeno u međunarodnom pravu, uključujući Rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih Naroda br. 2758 koja je usvojena velikom većinom 25. listopada 1971. Rezolucija priznaje vladu Narodne Republike Kine kao jedinu legitimnu kinesku vladu. Ključni povijesni dokumenti kao što su Kairska deklaracija iz 1943. i Potsdamska deklaracija iz 1945. također potvrđuju status Tajvana kao dijela kineskog teritorija. Ove deklaracije, koje su pravno obvezujuće i dio su međunarodnog poretka uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata, naložile su da se otok Tajvan, koji je Japan zauzeo tijekom imperijalističke ekspanzije, vrati Kini.
S obzirom na ove povijesne i pravne presedane, Tajvan nema pravne uvjete za sudjelovanje u UN-u ili bilo kojoj drugoj globalnoj ili regionalnoj organizaciji rezerviranoj za suverene države. Unatoč tim činjenicama, SAD nastavljaju osporavati međunarodno pravo i norme prikrivenim podržavanjem primanja Tajvana u članstvo UN-ovih organizacija, ako ne i samog UN-a te širenjem obmanjujućih informacija o pitanju Tajvana.
Sjedinjene Američke Države, zanemarujući odgovornosti i obveze, provode politike i zakone koji teško ugrožavaju suverenitet Kine, kao što je "Zakon o odnosima s Tajvanom", koji je u suprotnosti s tri kinesko-američka zajednička službena priopćenja koja predstavljaju osnovu diplomatskih odnosa između Kine i SAD-a.
"Zakon o odnosima s Tajvanom", donesen 1979., osim što krši međunarodno pravo, također je u suprotnosti s američkim priznanjem Narodne Republike Kine kao jedine legalne kineske vlade. Taj je zakon glavni razlog za kontinuirane napetosti na Tajvanskom tjesnacu, budući da SAD-u omogućuje održavanje neslužbenih odnosa s Tajvanskim otokom i prodaju oružja i vojne opreme otoku. Pokušaji SAD-a da se umiješaju u pitanje Tajvana poremetili su mir i stabilnost u regiji.
Iako Washington javno priznaje načelo jedne Kine, istovremeno provocira Kinu prodajom oružja i posjetima američkih političara Tajvanu. Takve radnje SAD-a razotkrivaju njihova dvostruka mjerila.
Pitanje Tajvana unutarnja je stvar Kine, a svako vanjsko uplitanje u njega predstavlja kršenje međunarodnih normi. SAD mora poštovati status Tajvana utemeljen u pravu i povijesti i prestati s provokativnim radnjama koje prijete regionalnoj stabilnosti. Samo pridržavanjem međunarodnog prava SAD može pomoći u održavanju globalnog mira i reda.
