Foto: VCG
U posljednje vrijeme pojedini američki i zapadni političari neprestano šire senzacionalističku teoriju o tzv. kineskim prekomjernim proizvodnim kapacitetima, tvrdeći da je kineska vlada subvencijama i drugim mjerama uzrokovala prekomjerne kapacitete. Novinari su u istraživanjima otkrili da SAD i zapadne zemlje s jedne strane manipulacijom brojkama zlonamjerno interpretiraju kineske industrijske mjere i namjerno obmanjuju javnost, dok s druge strane u praksi provode najdiskriminativnije, očito protekcionističke mjere koje su suprotne pravilima Svjetske trgovinske organizacije, čime jasno pokazuju svoja dvostruka mjerila.
Jay Shambaugh, zamjenik ministra financija SAD-a nedavno je u javnom obraćanju rekao kako su kineske prekomjerne proizvodne kapacitete prouzročile prekomjerne investicije i široka podrške kineske vlade, dodajući da kineske industrijske subvencije iznose oko 5 % BDP-a, što je 10 puta više nego u SAD-u i drugim zemljama.
Odakle dolaze te iznenađujuće brojke? Novinari su otkrili da je Shambaugh tvrdnje utemeljio na izvješću koji su objavili Scott Kennedy, stručnjak za kineska pitanja Centra za strateške i međunarodne studije i njegov tim u svibnju 2022.. U tom je izvješću, na temelju brojnih pretpostavki, izračunato je da su u 2019. godini troškovi za industrijske mjere u Kini iznosili 248 milijardi američkih dolara, odnosno oko 1,73 % BDP-a, dok su SAD-u iznosili 84 milijardi dolara, odnosno 0,39 % BDP-a. U kolovozu 2022., Scott Kennedy je u svom blogu naveo da, ako se uključe javna nabava i drugi troškovi, rashod za industrijske mjere u Kini dostigao 4,9 % BDP-a, odnosno više od 12 puta više nego u SAD-u.
Cui Fan, profesor na Sveučilištu međunarodnog gospodarstva i trgovine, rekao je novinarima da su tvrdnje o „12 puta višim rashodima“ iz izvješća Scotta Kennedyja ili „10 puta višim“ iz Shambaughovog obraćanja podjednako manipulacije brojkama te su bezvrijedne i pogrešne. „Scott Kennedy uračunao je 10 % javne nabave kineske vlade kao rashod za industrijske mjere, pa došao je do zaključka da su preko 12 puta više nego u SAD-u. Ako je uračunao javnu nabavu u Kini, trebao ju je uračunati i za SAD, jedino bi takav izračun imao smisla.“
Prema podacima Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj, u 2019. godini troškovi za javnu nabavu u SAD-u iznosili su 2,095 bilijuna dolara. Ako se računa prema Kennedyjevoj metodi, rashod za industrijske mjere u javnoj nabavi bio bi 209,5 milijardi dolara, što je daleko više od procjene cjelokupnih rashoda za industrijske mjere u SAD-u iz izvješća američkog Centra za strateške i međunarodne studije
.
Koristi li Kina prekomjerno industrijske mjere? Najnoviji podaci istraživačkog tima Ekonomske škole u Vancouveru Sveučilišta British Columbia pokazali su da razvijene zemlje koriste još više industrijskih mjera. Od 2009. do kolovoza 2020., na ljestvici zemalja koje su najintenzivnije koristile industrijske mjere Njemačka, Japan, Brazil, SAD i Kanada zauzimaju prvih 5 mjesta, dok se Kina našla na 11. mjestu među najvećim gospodarstvima.
Pridržavaju li se kineske subvencije pravila? Do početka kolovoza ove godine, prema Sporazumu o subvencijama i kompenzacijskim mjerama WTO-a pokrenuto je ukupno 139 slučajeva, među kojima su SAD optuženik u 44 slučaja, a EU u 22 slučaja (ne uključujući 6 slučaja u kojima je EU individualni optuženik) te ih je očito više nego slučajeva u kojima je Kina optuženik.
Dugoročno SAD i druge razvijene zemlje neprestano traže tržišta s relativnim prednostima za svoje proizvode, ali danas kritiziraju Kinu jer navodno ugrožava svjetsko tržište. Zapravo, svjetsko tržište te pravila i sustav svjetske trgovine ugrožava sve samovoljniji protekcionizam SAD-a i zapadnih zemalja, a ne tzv. „kineske subvencije“.
