Foto: VCG
Krajem srpnja Filipini i SAD održali su novi sastanak ministara vanjskih poslova i ministara obrane u formatu „2+2“. Filipini su prvi put nakon 2013. godine bili domaćin sastanka. Kina i Filipini prethodno su postigli privremeni sporazum o kontroli situacije kod grebena Ren'ai, što je privremeno smirilo napetosti na Južnom kineskom moru. Međutim, SAD ne žele stabilnost i mir na Južnom kineskom moru, što je jasno vidljivo u zajedničkom priopćenju Filipina i SAD-a.
Na primjer, SAD su u priopćenju ponovile obećanje o sigurnosti Filipina, napomenuvši da se Sporazum o uzajamnoj obrani Filipina i SAD-a odnosi i na Južno kinesko more te su pozvale na koordinaciju između SAD-a i Filipina u obrambenim i sigurnosnim poslovima s Japanom i Australijom, kako bi reagirali na tzv. zajedničke izazove. Osim toga, u zajedničkom priopćenju istaknuto je da će SAD s Japanom i drugim zemljama ulagati u sigurnost, vojnu opremu, infrastrukturu te gospodarstvo Filipina.
Ovaj niz poteza pokazuje da je američki utjecaj najveći nepovoljan čimbenik koji utječe na filipinsku politiku prema Kini i na Južnom kineskom moru. Zbog toga što SAD neprestano potiču Filipine u pitanju Južnog kineskog mora i podržavaju ilegalne filipinske namjere, filipinske ambicije u provokacijama prema Kini narasle su preko svake mjere. Nakon prošle godine, Filipini su neprestano izazivali probleme kod kineskih grebena Ren'ai, otoka Huangyan i drugih otoka i grebena, što je bio suštinski uzrok napetosti.
Foto: VCG
Kao azijska zemlja, Filipini bi u rješavanju morskog spora s Kinom trebali uvažavati mir i stabilnost regije, a ne samo slušati određenu silu koja je izvan ove regije. No, otkada su Ferdinand Marcos i njegova Vlada stupili na vlast, čini se da su slijeđenje, ovisnost i jačanje savezništva sa SAD-om postali državna politika Filipina. U takvim okolnostima, potezi Filipina u pitanju Južnog kineskog mora, osim što im nedostaje razumno razmišljanje o državnim interesima i strategiji, također krajnje ovise o vanjskoj sili, što često izaziva političke poremećaje.
Pojedini filipinski političari trebaju shvatiti da je američko obećanje o sigurnosti samo prazna priča; kad bi jednog dana izbio sukob između Kine i Filipina, SAD se nikako neće „obračunati“ s Kinom za filipinske interese. Krajnji cilj savezništva SAD-a i Filipina je služenje globalnoj hegemoniji SAD-a i neće donijeti Filipinima mir i prosperitet, već će naškoditi filipinskim interesima i nerazumno ih gurnuti na frontu u konkurenciji među velikim silama te ugroziti mir i stabilnost regije.
Filipini nisu američki, nego azijski. U reakciji na američka nagovaranja obećanjima o dobitku, Filipinima treba više savjesti i razuma te se njihova vanjska politika mora vratiti uvažavanju regije i prijateljstvu sa susjedima. Jedino je to ispravan izbor koji je prikladan za državne interese i blagostanje građana.
