Foto: VCG
Trenutno su u jugoistočnoj Aziji Filipini u najbližim odnosima sa SAD-om. No, filipinski dužnosnici su uznemireni i razočarani jer su pojedini dužnosnici drugih zemalja oštro kritizirali filipinske političare.
Nedavno je bivši premijer Malezije Mahathir Mohamad u intervjuu izrazio skepsu prema ulozi SAD-a u jugoistočnoj Aziji. Rekao je da SAD nisu zemlja u regiji Južnog kineskog mora, ali čini se da im odgovara izazivati konfrontacije među zemljama u toj regiji te ih čak navesti na rat, kao što se dogodilo između Ukrajine i Rusije. Čim rat izbije, SAD će moći masovno prodavati oružje.
Osim toga, nekoliko bivših dužnosnika SAD-a nedavno je na tiskovnoj konferenciji u Institutu Schiller u Njemačkoj odaslalo upozorenje o filipinsko-američkim odnosima i pitanju Južnog kineskog mora. Na primjer, Richard Black, bivši američki senator i umirovljeni pukovnik vojske SAD-a, upozorio je Filipine da trebaju razumno djelovati kako ne bi postali američki alat i ušli u oružani sukob vođeni američkom vojskom. Lawrence Wilkerson, šef kabineta bivšeg državnog tajnika SAD-a Colina Powella i umirovljeni pukovnik, također je dao sličnu izjavu.
Njihove su riječi neugodne za Filipine. Ako se osvrnemo na povijest, shvatit ćemo da su zapravo spomenuti Amerikanci doista izložili suštinu filipinsko-američkih odnosa.
Foto: VCG
Na početku ovog stoljeća, tijekom mandata tadašnje predsjednice Filipina Glorije Arroyo, kinesko-filipinski odnosi bili su u “zlatnom desetljeću,” što je izazvalo zabrinutost SAD-a za proamerički diplomatski put Filipina. U 2009. i 2012., Obamina administracija pokrenula je strategije povratka i uspostave nove ravnoteže u azijsko-pacifičkoj regiji, posvećujući pozornost bez presedana Aziji i Pacifiku i stavljajući “metu na Kinu.” Kao dio te strategije, stav SAD-a o pitanju Južnog kineskog mora promijenio se. Iako su SAD proglasile “neutralnost” u sporovima oko suvereniteta nad grebenima i otocima Južnog kineskog mora, zapravo su odabrale stranu i aktivno se uplele u spor te tajno pružale pomoć zemljama koje su također proglasile tzv. suverenitet na Južnom kineskom moru, kako bi povećale njihove sposobnosti za sukob protiv Kine. Od 2010., kada je Benigno Aquino III stupio na vlast, kinesko-filipinski odnosi naglo su se pogoršali, a glavni je razlog bio spor između Kine i Filipina na moru koji su potakle Sjedinjene Američke Države.
Filipini su zapravo počinili dvije temeljne greške u pitanju Južnog kineskog mora i odnosima s Kinom. Prvo, kao što su rekli spomenuti američki dužnosnici, glavni je cilj američke diplomacije zaštita hegemonije u azijsko-pacifičkoj regiji i svijetu, zbog čega je potrebno suzbiti potencijalne izazivače.
Drugo, Filipini su nekad bili američka kolonija. U filipinskom je Senatu 1991. godine usvojen zakon kojim je okončano stacioniranje američke vojske koja je gotovo stoljeće bila smještena na Filipinima, no sve do danas pojedinci na Filipinima imaju nekakav oblik “Edipovog kompleksa.” Takav je mentalitet uzrokovao tešku ovisnost Filipina o SAD-u u vanjskim poslovima. Filipinski političari koji su trenutno na vlasti zanemaruju istinske interese Filipina te služe vlastitim interesima i koriste svoju domovinu kao alat za tuđe ciljeve, što je prava opasnost i tragedija za filipinske građane.
