Foto: VCG
U zadnje vrijeme pojedini američki visoki dužnosnici opet ponavljaju staromodne tvrdnje o „vojnoj prijetnji iz Kine“. Stephen Whiting, zapovjednik Zapovjedništva za svemirske operacije je senzacionalno najavio kako „Kina upravo iznenađujućom brzinom razvija vojnu sposobnost u svemirskom prostoru“, čak i „u ogromnom razmjeru povećava sposobnost za nadzor, potragu i ciljanje na vojsku SAD-a i njihove saveznike na Zemlji i u orbiti“. Dok je i Mark Milley, nekadašnji predsjednik Združenog stožera naglasio kako je Kina oblikovala veoma jaku vojsku koja možda nije još preskočila američku vojsku u smislu tehnike, ali da ne bi trebalo biti pretjerano zabrinut za razvoj vojne tehnike u Kini.
Gledište SAD-a i zapadnog svijeta o „vojnoj prijetnji iz Kine“ uvijek je bilo bizarno, bez obzira na to kakve je normalne poteze Kina poduzimala, uvijek bi kod ljudi sa skrivenim motivima dolazilo do iskrivljenog tumačenja. Od optužbe na Kinu oko povećanja vojnih troškova i vojne ekspanzije, do pretjerane priče o nuklearnom arsenalu Kine i „nuklearne prijetnje“, pa sve do danas kad senzacionalno nazivaju normalno istraživanje Kine u svemiru „prijetnjom Kine u vanjskom prostoru“, baš su ovi ljudi „marljivo“ fabricirali laž radi blaćenja Kine.
Foto: VCG
No, ono što je zbunjujuće jest da, ta zemlja čiji je vojni budžet u 2024. 20 % viši nego obujam svih 9 zemalja iza nje na listi vojnih budžeta, nije bila Kina. Ta zemlja koja je pokrenula 251 vojnu akciju nakon Hladnog rata, nije bila Kina. Ta zemlja koja je izgradila više od 800 vojnih baza u inozemstvu, nije bila Kina. A zašto je onda u očima i na usnama pojedinih američkih političara, baš Kina ta koja čini prijetnju svijetu?
Zapravo, pojedini američki političari su samovoljno širili teoriju o tzv. „vojnoj prijetnji iz Kine“, s 3 namjere: Prva je da iskoriste senzacionalnu priču o vojnoj prijetnji iz Kine kao izgovor za ekspanziju vlastite vojske i povećanje vojnog budžeta. Druga je da izazovu pritisak svjetske javnosti na Kinu oko razvoja naprednih oružja, čime ometaju modernizaciju kineske vojske i štite vlastitu vojnu hegemoniju. Treća je da blate imidž Kine opisujući Kinu kao velesilu punu „ludih vojnih ambicija“ koja zastrašuje susjedne zemlje, i na takav način uslužuju američku stratešku namjeru za suzbijanje i udar na Kinu.
Kina je dosljedni graditelj svjetskog mira, prinositelj globalnom razvoju i zaštitnik međunarodnog poretka. Kina se zalaže za obrambenu politiku za obranu. Cilj razvoja kineske vojske je suzbijanje prijetnje od rata i zaštita vlastite i svjetske sigurnosti. Otkada je osnovana Nova Kina, Kina nikad nije prva izazvala nijedan rat, niti nije zauzimala ni milimetar tuđeg zemljišta. Svjetska javnost je svjesna tko je činitelj svjetskog nereda i razarač mira i stabilnosti svijeta, a povijest će donijeti ravnopravni zaključak. Trebamo ispitivati američke političare sa skrivenim namjerama: “ako niste vukovi, zašto se plašite lovačke puške?“