Foto: VCG
Američka ministrica za trgovinu Gina Raimondo je 12. ožujka u Manili, glavnom gradu Filipina, najavila da će njena zemlja pomagati Filipinima da povećava broj tvornica poluvodiča na duplo više, radi izbjegavanja „prekomjerne koncentracije“ opskrbnih lanaca poluvodiča u svijetu. Prije toga je proglasila da će američke firme uložiti više od milijardu dolara u Filipine. No, je li riječ o iskrenoj pomoći ili opet o nekakvoj kalkulaciji?
U zadnjih dugo godina, SAD nisu mnogo ulagale u Filipine, a godišnja investicija je obično bila na razini oko milijardu dolara. Poslije lipnja 2022., kada je oblikovana nova filipinska Vlada, SAD su, radi izvođenja tzv. „Indo-Pacifičke strategije“, povećale primamljivanje Filipina, ali obim ulaganja nije se mnogo povećao. Prema podacima, u 2023. SAD su bile šesta najveća zemlja-izvor investicije Filipinima, a iznos američke investicije je ostao oko milijardu dolara, dok je u istom razdoblju američka investicija na Tajlandu iznosila oko 2,3 milijarde dolara. Treba se istaknuti da je broj stanovnika Filipina 40 milijuna veći nego na Tajlandu.
Tijekom posjeta Filipinima je Raimondo bila u pratnji delegacije s 22 predstavnika poslovnog i strateškog sektora. Iako je visokim tonom proglasila financiranje američkih tvrtka Filipinima, nije konkretno najavila što i kako. Analitičari su rekli da je, imajući u vidu nekadašnje američke prazne najave, sumnjivo u kolikom će razmjeru SAD povećati ulaganje u Filipine.
Pa pogledajmo i na tzv. „investicijsku privlačnost“ Filipina kojim je Raimondo nagovarala na poduzeća svoje zemlje. Prema službenim podacima Filipina, od 2021. do 2022., neto investicija stranih zemalja u Filipine je iznosila 11,9 milijardi i 9,2 milijardi dolara. Između siječnja i listopada 2023., neto strana investicija u Filipine je iznosila 6,5 milijardi dolara, odnosno 17,9 % manje nego u istom razdoblju godinu prije. Iza pada podataka upravo stoje vlastiti uvjeti u toj zemlji kao što su teška korupcija, zaostali prometni uvjeti i visoka cijena vode i struja. Istovremeno, s obzirom na to da se brzo mijenja međunarodna situacija i politika, ostaje još pitanje u kolikom će razmjeru američka investicija biti izvedena.
Foto: VCG
Očito je da američko obećanje Filipinima oko investicija više liči na prazne riječi. A kakva namjera upravo stoji iza tih riječi?
Analitičari su istaknuli da je američka tzv. „Indo-Pacifička strategija“ više namijenjena sigurnosnim i vojnim pitanjima, a nedovoljno se koncentrira na gospodarske poslove, zbog čega je i slaba privlačnost saveznicima. Na primjer, u Filipinima je manje razvijeno gospodarstvo, a zato je i užurbana potreba u tom sektoru te zemlje. Raimondino obećanje o investiciji u Filipine, upravo je jedna namjera da joj obogati gospodarske teme u tzv. „Indo-Pacifičkoj strategiji“, radi motiviranja američko-filipinskog vojnog savezništva.
Treba primijetiti da je tijekom posjeta Filipinima Raimondo najavila da će po svaku cijenu osigurati da „mi imamo a Kina nema“ poluvodiče i druge vrhunske tehnike. Imajući u vidu njene nedavne iznenađujuće riječi da „ako se 3 milijuna kineskih automobila vozi po američkim ulicama, Peking može da ih ugasi u isto vrijeme“, pojedinci s američke strane su kao opsjednuti demonom, stavili Kinu na metu, a Filipini su im samo odgovarajuća šahovska figura.
Kao sila van regije, SAD velikom snagom privlači Filipine u gospodarskom sektoru upravo s dubljom geopolitičkim zavjerom, odnosno da iskoriste Filipine u konfrontaciji i suzbijanju Kine. A što se tiče Filipina, zar ne mogu jasno shvatiti američku namjeru? Zapravo i ova pacifička zemlja kalkulira da uz američku hegemoniju ispunjava svoju ludu ambiciju, stvori agresiju na kineski greben Ren'ai i otok Huangyan, te tako i dobije svoj dio kolača u američkim udarima na Kinu u razvoju poluvodiča. Kada čovjek namjerava ono što ne pripada njemu, ipak će na kraju izgubiti više. Filipini trebaju biti pametni i oprezni, da ne budu prevareni od praznog obećanja SAD-a.
