U razgovoru s Milicom Milović, kantautorkom i master teoretičarkom umjetnosti i medija, otkrivamo jedinstveno iskustvo njene avanture na studijama u dalekoj Kini. Rođena je u Podgorici, trenutno živi u Beogradu, a njen umjetnički duh i žudnja za istraživanjem odvele su je daleko od Balkana, do zemlje gdje melodija kineskog jezika pleše sa njenom strašću.
''Volim da istražujem i otkrivam nove i drugačije stvari i uživam u kulturnoj raznolikosti svijeta u kojem živimo, jer tu leži pravo bogatstvo'', kaže Milica na početku razgovora.
Milicina avantura učenja kineskog jezika započela je iz dubokog interesovanja za kinesku kulturu još iz djetinjstva.
"Tako sam pogledala kineski film 'Kuća letećih bodeža' i bila oduševljena kako glumom i pričom, tako i muzikom, fotografijom. Tada sam pomislila kako su kineski filmovi prava umjetnost'', objašnjava Milica svoje najranije zanimanje za Kinu, što je kasnije postalo polazište za njeno dublje uranjanje u ovu fascinantnu kulturu.
Institut Konfucije – podrška, pomoć, prijateljstvo
Za Institut Konfucije saznaje sasvim slučajno i kroz komunikaciju sa jednim od polaznika, stupila je u kontakt sa svojom prvom profesoricom i tadašnjom direktoricom Instituta, Luo Chunxia, koja je sada prijatelj i ključna figura na Milicinom putu učenja kineskog jezika.
Institut je most koji je povezao sa kineskim jezikom i omogućio Milicinu posjetu Kini i studiranje na njihovom prestižnom Univerzitetu. Iskustvo i saradnju sa Institutom Konfucije opisuje samo lijepim riječima.
''Konstantna podrška, profesionalizam, pomoć i prijateljstvo, uz uvijek srdačno: „加油“, što znači „Ajmo, srećno“. Nakon boravka u Kini osjećam da sam napredovala, mada naravno imam još mnogo toga da naučim i sigurno da ću nastaviti učenje'', zaključuje Milica.
Na Institutu Konfucije, pronašla je, ne samo obrazovnu podršku, već i toplu atmosferu. Nedavni boravak u Kini i stipendiju za jedan semestar, ostvaren je zahvaljujući učešću na globalnom takmičenju "Kineski most".
''Malo je reći da sam se obradovala, prosto nisam vjerovala do momenta dok nisu stigle potvrde sa fakulteta da idem. Bilo je malo dvoumljenja, jer se radilo o prvom iskustvu samostalnog odlaska na tako dalek put. Iz ove perspektive smatram da bih se jako pokajala da nisam otišla'', kaže Milica opisujući početak njenog životnog iskustva.
Čangša – prvi i jedini izbor
Institut Konfucije povezan je sa Univerzitetom u Čangši za znanost i tehnologiju, na kojem boravi njena prva profesorka Luo, pa Milica kaže da je to bio njen prvi i jedini izbor fakulteta, a sam proces apliciranja, uz moderne tehnologije, umnogome je olakšan.
''Proces apliciranja se odvijao putem onlajn platformi. Potrebno je pripremiti dokumenta poput pasoša, biografije, diploma, ljekarskog uvjerenja... Srećom, sav taj, pomalo stresan, period ne morate prolaziti sami, jer su tu divne profesorice sa Instituta koje će vam pomoći na svakom koraku'', objašnjava Milica.
Za buduće stipendiste ima savjet da se pripreme za nešto potpuno novo i drugačije, ali bez straha i predrasuda.
"Kinezi su ljubazan narod, uvijek nasmijani, vole strance i spremni su da vam pomognu, bez obzira da li znate jezik ili ne. Kina je velika i ima puno sjajnih fakulteta. Najvažnije je da osoba shvati koja oblast je zanima, a onda je već lakše istraživati univerzitete i smjerove", ističe Milica.
Nakon apliciranja konsultovala se sa profesorkom Luo i istraživala o Čangši, međutim pravo iskustvo je ono proživljeno, smatra Milica i dodaje:
''Možda nije uobičajeno, ali otišla sam bez očekivanja. Predrasude nisam imala svakako’’, a Kina, njena kultura, ljudi, tradicija uspjeli su da kod Milice izazovu i one najtananije emocije.
Nezaboravna podrška kineskih profesora
U samom učenju i svakodnevnoj saradnji sa profesorima i studentima najviše joj se dopala njihova spremnost da pomognu i učestvuju u njenom iskustvu.
„Uvijek su ispravljali ako neku rečenicu formulišem pogrešno. Neko bi to možda doživio kao uvredljivo, meni je bilo sjajno jer sam tako brže i lakše shvatala kinesku misao. Moje četiri profesorke doživljavam kao prijatelje i nikad neću zaboraviti koliku podršku sam imala od prvog dana. Danas sam srećna i ponosna jer sam sa visokim prosjekom položila sve ispite", kaže Milica.
Njeno učenje kineskog jezika u Crnoj Gori bilo je – izazovno, teško, ali istovremeno i lijepo. U toku boravka u Kini jezik je savladavala mnogo prirodnije i brže.
„Bila sam okružena kineskim jezikom, počevši od predavanja na fakultetu, komunikacije sa studentima i svakodnevnih dešavanja u gradu u kojem rijetko ko govori engleski jezik. Smatram da je za učenje jezika važno provesti neko vrijeme u matičnoj zemlji’’, iz iskustva govori naša sagovornica.
Nije sasvim upoznala Kinu, ali i onaj dio što je vidjela fascinirao je.
„Ne mogu da kažem da sam do kraja upoznala Kinu, već sam samo malo zagrebala po površini. Ipak, ono što me fascinira je njihovo strpljenje, posvećenost i veliki trud koji ulažu u sve što uzmu da rade. Našim ljudima fali smirenja, navikli smo na instant užitke savremenog načina života. Pravo zadovoljstvo dolazi nakon uloženog vremena i truda", kaže Milica ističući da nije lako porediti crnogorsku i kinesku kulturu.
Kao i kultura, i obrazovni sistemi ove dvije zemlje se u velikoj mjeri razlikuju.
„Mislim da je kineski sistem striktan i intenzivan. Ono što mi se jako dopalo jeste to koliko su svi predmeti bili tematski povezani. Konstantno učite novo, a opet obnavljate naučeno. Program na kojem sam bila je non-degree, tako da je zbog toga možda bio za nijansu opušteniji. Ipak, predavanja su bila obavezna, stalno smo imali domaće zadatke. Iznad svega, ne izdvajam to kao razliku između ova dva sistema, ali moram reći da sam imala predivne profesorke od kojih smo dobili puno znanja, ali i veliku podršku i razumijevanje", sa nostalgijom priča Milica.
Boraveći u Kini nije sjedila samo u učionici, po prirodi je otvorena osoba i uživa u upoznavanju ljudi i učenju novih vještina.
„To se, izgleda, Kinezima dopalo, pa su me zvali da učestvujem u brojnim aktivnostima. Posebno izdvajam časove hip hop-a, tradicionalnog instrumenta Gućina, takmičenje u predavanju kineskog jezika na Hainanu, nastup ispred Hrama vatre i humanitarni događaj bolnice Butterfly za djecu koja boluju od rijetkih bolesti", nabraja samo neke od događaja na kojima je učestvovala i koji su obogatili njeno iskustvo.
Boravak u Kini – put ličnog i akademskog razvoja
Boravak u Kini nije bio samo akademski poduhvat, već i ključni momenat u ličnom razvoju Milice. Svjesnost o vlastitim potrebama, otkrivanje novih snaga i kapaciteta.
„Osvijestila sam mnoge stvari na kojima treba da radim, otkrila neku novu snagu i kapacitete, što se vjerovatno desi svakom čovjeku kad ode negdje sam i ostane duži vremenski period", kaže ona i dodaje da su najvažnije lekcije koje je naučila u Kini da se upornost i rad uvijek isplate, te da su vrata za mnoge prilike oko nas, ali da moramo pokucati sami.
Svoj boravak iskoristila je da upozna što više raznolikosti koje krase ovu drevnu zemlju.
„Kina mi je obogatila život i postala dio mene. Jedna od izreka koju sam naučila je “活到老，学到老”, što znači da živimo dok ne ostarimo i učimo dok ne ostarimo’’, kaže ova mlada umjetnica.
Čangša je moj drugi dom
Ipak pored mnogobrojnih iskustava koje je stekla u Kini za kratko vrijeme, na Milicu je najjači utisak ostavio grad Čangša, u kojem je boravila, a koji je proglašen za treći najsrećniji grad u ovoj državi.
"U njemu živi deset miliona stanovnika. Vjerujte da ja to ni u jednom momentu nisam osjetila. Nigdje nije bilo redova, gužve prevelike, nervoze i čekanja. U takvom gradu brzo se stopite i od stranca postanete lokalac. Čangša je moj drugi dom", objašnjava naša sagovornica.
Zaključujući razgovor s Milicom, jasno je da Kina nije samo destinacija za učenje jezika, već je postala dom u kojem se muzika i kineski jezik spajaju u harmoniji njenog života. Milica dijeli svoje iskustvo sa entuzijazmom, inspirišući i druge da zarone dublje u kinesku kulturu i otkriju ljepotu različitih svjetova. (Mirjana Miladinović)
