Foto: VCG
„Vidio sam sto tisuću vjetrenjača, solarnih panela i uređaja za skladištenje energije, visoko postavljenim električnim žicama se šalje struja u Peking. Zaista zapanjujuće je nastojanje Kine za reagiranje na klimatske promjene.“ Prije par dana je Neil Bush, osnivač i predsjednik Zaklade za američko-kineske odnose (Foundation for U.S.-China Relations), ovako opisivao scene koje je vidio u Gobiju i pustinji u sjeverozapadnom dijelu Kine, u početku ove godine. Na 28. konferenciji ugovorenih strana naziva „Okvirna konvencija UN-a o klimatskim promjenama“ je doprinos Kine dobio pozornost raznih strana.
Danas, svatko od nas na Zemlji praktično osjeća kako je oko nas sve više ekstremnog vremena, a klimatske promjene već su postale stvarna kriza. Svjetska meteorološka organizacija je na dan otvaranja COP28 objavila izvješće, navodeći da je godina 2023. najtoplija godina u povijesti čovječanstva, otkada postoji evidencija.
Pred kritičnim izazovima, očekuje se da se na COP28 prvi put napravi „globalni inventar“ o rezultatima implementacije „Pariškog sporazuma“ za skeniranje nedostataka, i na takav način apelira na zemlje da poduzmu učinkovitije poteze i smanje uporabu fosilnih goriva i ispuštanje stakleničkih plinova, čime će se ograničiti povišenje temperature unutar 1,5 stupnjeva.
Foto: VCG
Kao najveća zemlja u razvoju na svijetu, Kina je odigrala ključnu ulogu u usvajanju i stupanju na snagu „Pariškog sporazuma“, a također i dosljedno nastoji ispuniti dugoročne ciljeve. Kina je postavila reagiranje na klimatske promjene kao državnu strategiju, razvijajući obnovljivu energiju te oblikujući politički sustav za postizanje vrha ispuštanja ugljičnog dioksida „1+N“, čime unaprjeđuje prilagodbu industrijske, energetske, prometne i prijevozne strukture, ali i oblikuje najveće tržište ugljika koje pokriva najveći omjer ispuštanja stakleničkih plinova u svijetu...
Zašto je Kina postala inicijator i aktivni igrač u globalnom upravljanju klimom? Kina je tako djelovala ne zbog tuđih zahtjeva, već zbog svoje volje. U tradiciji kineske kulture postoji koncept o „jedinstvu neba i čovjeka“, a reagiranje na klimatske promjene dolazi od unutrašnje potrebe Kine za održiv razvoj. Jedan od važnih znakova modernizacije s kineskim značajkama jest „harmonijski suživot čovjeka i prirode“, i zato Kina na to gleda kao na potrebnu međunarodnu odgovornost jedne ozbiljne sile.
Trenutno je za globalno upravljanje klimom potrebno ne samo usmeno obećanje, već i praktični potez. U reagiranju na klimatske promjene, nijedna zemlja se ne može izdvojiti van problema. Kina će nastaviti u okviru svojih sposobnosti doprinositi globalnom upravljanju klimom, trudeći se da do 2030. stigne kraj ispuštanja ugljika i da do 2060. realizira neutralnost ugljika. Drugim riječima, Kina će djelovati onako kako je obećala.
