Foto: VCG
25. listopada po lokalnom vremenu je Mike Johnson, zastupnik Republikanske stranke s 220 glasova izabran za novog predsjednika Zastupničkog doma SAD-a. Jedini problem je bio da je to bio dramatični rezultat: zbog razdora unutar Republikanske stranke, pala su 3 prethodno predstavljena kandidata, a tijekom izbora se dogodilo nekoliko preokreta.
Od 3. ovog mjeseca je američki Zastupnički dom paraliziran zbog nezadovoljstva nekoliko zastupnika Republikanske stranke time da je tadašnji predsjednik Zastupničkog doma Kevin McCarthy postigao sporazum s Demokratskim strankom oko zakona o kratkoročnom financiranju, pa su ga otjerali „pobunom“. Nakon toga, radi popunjavanja praznine na fotelji predsjednika Zastupničkog doma, neprestano je bila ažurirana „izbornička drama“.
Pa, zašto je na kraju na to mjesto došao Johnson? Prema opisu lista The Washington Post, riječ je o nepoznatom konzervativcu i lojalnom sljedbeniku bivšeg predsjednika Trumpa. No, postoji i drugi neopisiv razlog tj. taj da je Johnson prilično neiskusni političar, tek je 6 godina bio Zastupnik. Generalno govoreći, za predsjednika Zastupničkog doma je prosječno potrebno oko 18 godina iskustva zastupnika. A to podrazumijeva da bi bilo koje strane mogle utjecati na njega, i tako progurati svoju temu. Istovremeno se može predvidjeti da farsa u izborima predsjednika Zastupničkog doma SAD-a nije završena, baš nasuprot, možda tek počinje.
Već dosta vremena su pojedini dubinski problemi u SAD-u sakriveni pod tzv. „demokratskom politikom“. Ali ovaj je put farsa otkaza i izbora predsjednika Zastupničkog doma bez presedana, i osvježila je poznavanje ljudi o političkoj podijeli u SAD-u – lijepo obučeni i zgodni zastupnici u medijima, zapravo djeluju potezima ekstremnih i podijeljenih, punih osobnih interesa.
U tekućoj farsi otkaza i izbora predsjednika Zastupničkog doma je bio iznimno očit ekstremni individualizam, no u američkoj političkoj instituciji ne postoji mjera za reakciju. Problem je to, koji se ne može riješiti bez obzira tko je na fotelji. Zastupnici se krajnje protive jedni drugima, politička institucija se raspada u komadima, i blijedi slava demokratske politike ... sve ovo razočarava Amerikance. Prema anketi novinske agencije Reutersa i Ipsosa, dvije trećine američkih građana smatra da su političari dviju stranaka zavisni stranačkim rivalstvom i ne mogu ispuniti funkcije.
Kao upravitelji moći jedine supersile u svijetu, američkim političarima je najpotrebnija sposobnost u rješavanju problema svoje zemlje, no, trenutno pojedini političari najbolje znaju kako čine probleme. Oni nisu samo postavili zločest uzor mladim Amerikancima, već su i paralizirali sposobnost za akciju cijele zemlje. A da li i oni saveznici koji slijepo vjeruju u obećanja SAD-a, gledaju na SAD kao na oslonac, trebaju li se probuditi?
