Foto: VCG
“Novo putovanje u modernizaciju”, sintagma je koja je čitatelj kineskih medija mogao pročitati u vijestima zadnjih vremena na kineskim medijima. Iako je modernizacija koncept star nekoliko stotina godina, u Kini se “Novo putovanje u modernizaciju” počelo koristiti prethodnih godina, a naročito po uspješnom ispunjenju Prvog stoljetnjeg cilja - stvaranja umjereno prosperitetne države u svim aspektima. Tako se u vijesti o ponovnom izboru Xi Jinpinga za predsjednika NR Kine kaže da će Xi voditi državu od 1.4 milijarde ljudi na put ka modernizaciji.
Foto: VCG
Modernizacija na kineski način, po našem uvidu, predstavlja osavremenjivanje države i društva kroz sve njihove segmente, i materijalne i duhovne, na dobrobit naroda i svih pojedinaca, uz karakteristike specifične za istočnu kulturu kao što su temeljitost u izvedbi, dugotrajnost u planiranju, te požrtvovanost pojedinca za dobrobit zajednice. Nekada se modernizacija vezivala za negativne pojmove i pojave kao što su kolonijalizam, hegemonija, pa i rasizam. I zaista, kroz povijest modernizacije mnoge su se države izgradile iskorištavajući prirodne i ljudske resurse onih drugih, pa je u jednom periodu i u određenim krugovima i sama modernizacija došla na zao glas. No, u Kini to nije slučaj.
Foto: VCG
Upravo kada je zapadni svijet doživljavao procvat kroz industrijske revolucije, Kina je doživjela poniženje koje je trajalo od Opijumskih ratova do osnivanja Narodne Republike Kine 1949. U tom periodu ne možemo govoriti o modernizaciji ni u tragovima. Tek sa otvaranjem ka svijetu i reformi koje u punom smislu počinje 1978., Kina ulazi u procese modernizacije, i to takve kakve svijet nije zabilježio. Ne možemo ovdje ulaziti u sve detalje procesa modernizacije, ali treba istaći da se ona desila u samo jednoj generaciji: djeca koja su početkom osamdesetih mogli jesti samo jedan obrok dnevno danas ne samo da su otrgnuti od siromaštva nego mogu trgovati dionicama na berzi, plaćati račune preko aplikacija na mobitelima, uživati u tehnološkim dostignućima, tradicionalnoj i modernoj kulturi, školovati se na prestižnim univerzitetima koja pružaju stvarno znanje... sve to dok imaju pristup generalnoj socijalnoj i zdravstvenoj skrbi u sigurnom i stabilnom okruženju.
Kineska modernizacija se nije desila niti se dešava na račun drugog, kolonijalnim osvajanjima, iskorištavanjem tuđeg prirodnog bogatstva, uvozom robova, nego razvojem vlastitih snaga uz pametno ulaganje, prije svega u nauku i obrazovanje. Na taj način Kinezi imaju generacije koje pametno sagledavaju izazove i rješavaju ih. U tom smislu, u Kini stasavaju generacije mladih koji su svjesni daljih izazova za društvo i državu i spremni su da se uhvataju u koštac sa njima. Dalji pozitivan razvoj Kine ne može biti loš po svijet u cjelini. (Autor: Faruk Borić, izvršni direktor Centra za promociju i razvoj Inicijative "Pojas i put" BiH)
