Foto: VCG
Devetnaestog kolovoza po pekinškom vremenu je zatvoren prvi Summit SAD-a, Japana i Južne Koreje u Kampu Davida. Javnost je primijetila nakon provjere vijesti na portalu Bijele kuće da su čelnici te 3 zemlje, samo na tiskovnoj konferenciji, čak 17 puta spomenuli „Kinu“. U tri dokumenta priopćenja objavljena na Summitu su senzacionalno raspravljane teme o tajvanskom tjesnacu i južnom kineskom moru, čime su tri zemlje pokušavale proširiti „anksioznost oko sigurnosti„ i provocirale razne strane da „reagiraju na prijetnju“. Na takav način su se te zemlje javno uplele u unutrašnje poslove Kine, i očito je da američka strana ima puna usta riječi da Summit „nije bio namijenjen Kini“, ali to ne djeluje iskreno.
U zadnjim godinama je američka strana pogrešno definirala Kinu kao „glavnog konkurenta“, čime sveobuhvatno suzbija i udara na Kinu. Prije otvaranja Summita SAD-a, Japana i Južne Koreje, američki državni tajnik Antony Blinken je, govoreći o kinesko-američkim odnosima, u više od 16% vremena spominjao „oblikovanje strateške okolnosti oko Kine“. Analize smatraju da samo održavanje Summita tri zemlje upravo predstavlja provođenje strateškog cilja američke strane. Tri dokumenta usvojena na Summitu, odnosno tzv. Duh iz Kampa Davida(Spirit of Camp David), Principi iz Kampa Davida(Camp David Principles) i Posvećenost prema konzultacijama (Commitment to Consult), također su prikazala isti zaključak analize.
Foto: VCG
U ishodnim dokumentima, prema obavijesti na portalu Bijele kuće, generalno su uključeni uspostava mehanizma konzultacija, pojačanje sigurnosne suradnje, produbljivanje suradnji u gospodarstvu i tehnologiji, proširenje globalne suradnje u zdravstvu i civilnim poslovima itd. To su brojne ideje, ali nedostaju im konkretne trase i planovi. Analize su istaknule da, imajući u vidu da će se u SAD-u, Japanu i Južnoj Koreji održati izbori, ovaj Summit više liči na njihovi zajednički „politički Show“, a ishodni dokumenti upravo su njihove simbolične najave povodom izborničkih kampanja.
Već prije početka Summita u Kampu Davida, SAD i Japan su imali sporove oko kitolova u tzv. Indo-Pacifičkom gospodarskom okviru, a japanski dužnosnici su čak prijetili povlačenjem iz tog okvira. Japan upravo namjerava da koristeći „mini NATO u Aziji i Pacifiku“ izbjegne ograničenja Pacifist ustava i ispuni „san o vojnoj velesili“. No, istovremeno mora uzeti u obzir intenzivne gospodarske veze s Kinom. Danas je Kina najveći trgovinski partner Japana. Jednostavno, protivljenje Japana Kini nije prikladno s njegovim interesima.
Foto: VCG
A Južna Koreja namjerava da, koristeći savezništvo tri zemlje, postane tzv. „globalni čvor“, no južnokorejsko-japanski odnos ipak je slaba točka u tim trostranim odnosima. Sadašnja Vlada Južne Koreje je žrtvovala dostojanstvo države i emocije građana radi oporavka odnosa s Japanom, ali između dva naroda ipak postoji veliko antagonističko raspoloženje. U takvim okolnostima, koliko mogu Južna Koreja i Japan provesti praktičnu suradnju?
SAD su okupile dvije zemlje radi oblikovanja „mini NATO-a u Aziji i Pacifiku“ koji je osuđen na neuspjeh. Jer, taj potez ide protiv osnovnih zahtjeva lokalnih građana za mir i razvoj. Bilo kakav „mali krug“ koji namjerava podjele i konfrontaciju, sigurno će dočekati odlučni bojkot od strane miroljubivih zemlja i građana.
