Dubravno sa studentima - iz privatnog arhiva s dopuštanjem
Foto: Osobna arhiva / ustupljena fotografija
„Moram reći da mi je to velika čast, veliko zadovoljstvo ali i velika obaveza. Kroz jezik smatram da moram prenijeti i dio hrvatskog duha, hrvatske kulture, povijesti, kako bi kineski studenti naučili ne samo jezik nego i općenito o Hrvatskoj, o mojoj domovini, kako mi živimo, kakav je naš mentalitet i moram reći da sam izuzetno sretan i ponosan što mogu raditi ovaj posao i promicati svoju zemlju.“
Dubravko Vrbešić iz Donjeg Miholjca, tri godine radi na Pekinškom sveučilištu za strane studije kao profesor hrvatskog jezika. Odluku o radu na dalekom istoku prije 3 godine nije donio sasvim slučajno:
„Moram reći da sam prije nego sam došao ovdje općenito mnogo putovao u životu, posjetio sam mnoge zemlje i više puta bio na istoku, obišao sam cijelu jugoistočnu Aziju, u Kini sam bio dva puta prije nego sam došao ovdje, ne u Pekingu ali bio sam u Šangaju, u Hong Kongu i Macau, turistički, tako da u principu znao sam neke stvari, kako ljudi ovdje žive, odnosno nije mi bila potpuna nepoznanica.“
Dubravko s prijateljima u Kini - iz privatnog arhiva s dopuštanjem
Foto: Osobna arhiva / ustupljena fotografija
Na početku rada zbog pandemije Dubravko je morao raditi preko interneta. Iako mu je bio prvi put da radi s kineskim studentima i na početku nije znao kako će tih 20-tak mladih Kineza vladati hrvatskim jezikom, Dubravko se ipak ugodno iznenadio:
„Izuzetno sam zadovoljan, moram priznati, kada smo počeli, radili smo preko interneta, a nisam prije radio tako, uvijek kad sam držao nastavu, bilo je uživo, tako da uopće nisam znao kako će to izgledati, hoće li oni uspjeti savladati sve te jezične stvari i tako dalje, međutim, pokazalo se kako su studenti jako vrijedni i vrlo su me ugodno iznenadili, iznimno su brzo napredovali, iako smo, znači, krenuli od nule, slova smo počeli s abecedom, evo danas na trećoj godini, komuniciramo isključivo na hrvatskom jeziku na nastavi, vrlo rijetko koristimo engleski, jer nema potrebe, sve se razumijemo, jako dobro su ga savladali, osobito razumijevanje.“
Dubravko u Kini - iz privatnog arhiva s dopuštanjem
Foto: Osobna arhiva / ustupljena fotografija
Zanimljivo je da je Dubravko dobio kineski nadimak „Du Longjing“, Du je često kinesko prezime, a Longjing (zmajev bunar) naziv je poznatog zelenog čaja iz Kine. Kako nam je Dubravko objasnio, nadimak je dobio upravo od svojih studenata:
„Kada smo počeli s radom, pitali su me, zamolili me, da im dam hrvatska imena, tako da nakon što sam ja njima dao hrvatska imena, oni su meni zauzvrat dali kinesko ime i zato imam to ime, sada, kao što sam već rekao, odredili su ga prema mojem znaku u kineskom horoskopu i karakteru, tako su rekli, sviđa mi se to ime, Du Longjing.“
Prije rada u Pekingu Dubravko je bio i profesor hrvatskog jezika u Mađarskoj, na Sveučilištu u Pečuhu. Slična iskustva u različitim zemljama dala su mu različite osjećaje.
Dubravko sa studentima - iz privatnog arhiva s dopuštanjem
Foto: Osobna arhiva / ustupljena fotografija
„Primjerice, moram reći da kineski studenti imaju razvijenije radne navike i mnogo više uče, mnogo su posvećeniji, a iako, s obzirom na to da se nisu prije susretali s hrvatskim ili slavenskim jezicima uopće, naravno da im je u početku bilo teže, pogotovo što se tiče izgovora nekih glasova i riječi itd., međutim jako su to dobro naučili upornim radom i vježbama i mnogo smo vježbali, dobro se slagali. Ako uspoređujem s Mađarskom, tamo su mi studenti bili uglavnom pripadnici hrvatske nacionalne manjine koji su uglavnom već govorili hrvatski, neki bolje neki slabije, ali govorili su ga, jer su ga naučili kod kuće, naravno, pa je njima naravno bilo nešto lakše što se toga tiče, ali mislim, ako govorimo o studentima općenito, studentski život je svugdje vrlo sličan, da ne kažem isti, svi studenti svugdje na svijetu imaju iste probleme, isto se zabavljaju, druže, itd., dakle, postoje sličnosti, ali ima i razlika.“
Mnogima Hrvatima prva reakcija je kada su saznali da se u Kini uči i hrvatski jezik bilo iznenađenje, a niti Dubravko nije bio izuzetak, ali nam je objasnio upravo o čemu se radi studij hrvatskog jezika kod kineskih studenata:
Dubravko na Kineskom zidu - iz privatnog arhiva s dopuštanjem
Foto: Osobna arhiva / ustupljena fotografija
„Ja sam se čudio da na prvoj godini ima 20 studenata koji žele učiti hrvatski jezik, međutim, kroz razgovor i sve to, shvatio sam na našem Pekinškom sveučilištu za strane studije postoji 101 različiti jezik, izbor je golem, cijeli svijet je pokriven praktički i naravno da onda svako želi odabrati nešto, tako da naši studenti su nekako odlučili između svih tih jezika, došli su do hrvatskoga. Osim hrvatskog neki imaju i druge neke predmete koje studiraju, pa primjerice ima ih koji bi se željeli usmjeriti na novinarstvo, onda primjerice, imali su testiranje za Ministarstvo vanjskih poslova, ljudi su došli ovdje i testirali ih ne bi li ih regrutirali za zaposlenja nakon studija upravo u ministarstvu i dvoje je studenata prošlo te testove, tako da će onda nakon što završe raditi u ministarstvu, onda neki žele raditi u turizmu i nadam se da će svi uspjeti po svojim planovima i željama.“
Uz Dubravka na katedri radi i nekoliko kineskih profesora koji su nakon studija u Pekingu imali iskustvo studiranja u Hrvatskoj i regiji.
„Moram priznati da su me jako lijepo prihvatili i puno su mi pomogli, kad sam došao, da se snađem i odradim sve što treba poput administracije i formalnosti itd., i isto sada, jako lijepo surađujemo, radimo zajedno na nekim stvarima po dogovoru i stvarno nemam nikakvih primjedbi, izuzetno sam sretan i zadovoljan, ako što god zatreba,, znam da se mogu obratiti i uvijek su mi na raspolaganju, što izuzetno cijenim i poštujem, ali moram reći da su mi i moji studenti uvijek na raspolaganju, primjerice kad naiđem na neku jezičnu barijeru, jer sam ovdje tek pola godine, pa ne govorim baš kineski i onda imam neke poteškoće, uvijek im se mogu javiti i uvijek mi rado pomognu, tako da što se toga tiče, evo, sve je besprijekorno i zahvalan sam na tome.“
Dubravko u Kini - iz privatnog arhiva s dopuštanjem
Foto: Osobna arhiva / ustupljena fotografija
Kad je riječ o životu u Kini, u razgovoru je Dubravko nekoliko puta istaknuo kako je dosta putovao po svijetu, posebno po Aziji, a ipak kad je prvi put došao u Peking raditi, mnogo je detalja na njega ostavilo dubok dojam.
„Međutim, kad živim ovdje onda je malo drugačije, ali s obzirom na to da sam doslovce bio na svim kontinentima i u mnogim zemljama nekako sam se naučio prilagoditi drugoj državi i drugoj kulturi u novoj situaciji, tako da moram reći kako mi nije bio problem što se toga tiče, ali neke stvari, kako bih rekao, uvijek se čudim nekim stvarima, primjerice, tim gužvama, pa ne znam, onda recimo kako su Kinezi disciplinirani, kad stoje u redovima, to me fascinira, kod nas, recimo, u našim krajevima, odakle dolazim iz Europe, mi smo ovako malo, rekao bih, pod navodnicima, divlji što se toga tiče i onda kod nas baš nema takvog reda, i onda mi je to fascinantno recimo, ta disciplina taj red, to poštovanje, to mi je izvanredno.“
Dubravko sa studentima u Pekingu - iz privatnog arhiva s dopuštanjem
Foto: Osobna arhiva / ustupljena fotografija
Nekad je „Hrvatska“ skoro bila potpuna nepoznanica običnim kineskim građanima. No, posljednjih je godina zahvaljujući sjajnim rezultatima Hrvatske u svijetu, Dubravko našao dobar način kako bi bolje odgovorio Kinezima na pitanje „odakle ste?“
„Ako se prošetam a imam na sebi dres hrvatske reprezentacije, to svi prepoznaju, to svi znaju što je, tako da ako želim biti prepoznat, onda samo obučem dres i odem u šetnju i svi znaju odakle sam.“
Osim nogometa, turizam je druga posjetnica Hrvatske. Dubravko se prisjetio da je prije pandemije u Hrvatskoj viđao sve veći broj kineskih turista, sada kada je imao više iskustva na dalekom istoku, kaže da ih očekuje nakon otvaranja Kine poslije pandemije:
„Vjerujem da će ponovno biti mnogo Kineza u Hrvatskoj, dobrodošli su naravno!“ (Yu Xi)
