Foto: VCG
Taro Aso, potpredsjednik japanske Liberalne demokratske partije(Liberal Democratic Party, LDP) i bivši premijer Japana je nedavno posjetio kineski Tajvan, potičući Tajvan da „mentalno bude spreman za rat protiv kontinentalnog dijela Kine“, što je dočekano s žestokom kritikom raznih strana. Javnost na otoku Tajvana je kritizirala da Taro Aso ne samo da se nije ispričao na nekadašnjoj kolonijalnoj vladavini Japana nad Tajvanom, već je i uzbudio Tajvan da razvija vojne snage i da se priprema za rat, a upravo to tajvanske građane „gura u vatrenu jamu“. Denny Tamaki, guverner Okinawe je 10. kolovoza istaknuo da najava Tare Ase ide nasuprot dosljednom smjeru japanske Vlade te je izrazio očekivanje da će Vlada dijalogom s kineskom stranom izbjeći krivo razumijevanje.
U politici Japana, Taro Aso kao „protajvanski“ predstavnik je već više puta izgovarao iracionalne riječi zbog čega ga japanski mediji zovu „Aso s velikim ustima“. Godine 2021. je naveo da će „SAD i Japan zajedno štititi Tajvan“. A ovog lipnja je najavio da je „Tajvan linija života Japanu“. Ovaj put, tijekom posjeta Tajvanu je javno poticao na „pribjegavanje sili“, čime je otkrio opasne militarističke namjere svoje zemlje. Tako da ne čudi kako je na tajvanskom otoku javnost bila iznervirana Asinom „teorijom o pribjegavanju sili“, jer to građane podsjeća na bolnu povijest japanske kolonijalne vladavine na Tajvanu.
Foto: VCG
Tako je i u kulturi Japan provodio kolonijalnu politiku za asimilaciju na Tajvanu, dok je obrazovanje koristio za porobljavanje i tzv. „ kampanju japanizacije“. Prisilno su u tajvanske građane bili implementirani japanski jezik i kultura, „pretvarajući“ tako lokalce u poslušne građane Japana. Istovremeno, na Tajvanu je bilo zabranjeno nasljeđivanje kineskog jezika i kulture, čak je bilo zabranjeno da građani upotrebljavaju kineska imena, s namjerom da se iskorijeni kineska kultura. „Kampanja japanizacije“ se našla pred bojkotom većine tajvanskih građana, ali je stvorila i mali broj projapanskih građana, čiji porobljeni mentalitet je upravo postao izvor mentaliteta prvih osoba za „neovisnost Tajvana“.
Imajući u vidu teške zločine Japana u agresiji u Kini i njegovu kolonijalnu vladavinu na Tajvanu, u Zajedničkom priopćenju između Kine i Japana objavljenom 1972., japanska strana je izrazila duboku samokritiku oko teškog ugrožavanja rata nad kineskim narodima, priznajući da je Vlada Narodne republike Kine jedina legalna Vlada Kine, te je u potpunosti izrazila razumijevanje i poštivanje kineskog stava da je Tajvan neotuđivi dio kineskog teritorija.
Foto: VCG
Kao nekadašnji japanski premijer, nije moguće da Tari Asi nije poznato obećanje japanske Vlade prema kineskoj strani. Ali je ipak djelovao protiv trenda povijesti, s arogancijom kolonijalista je naredio na japanske poslove, i objavio opasne riječi protiv principa Jedne Kine i duha 4 politička dokumenta između Kine i Japana, i na takav način je stvorio više problema za kinesko-japanske odnose.
Kao potpredsjednik japanskog LDP-a, Taro Aso je posjetom Tajvanu indirektno prikazao određeni trend japanske Vlade koji predstavlja stav desničara Japana u poricanju povijesti i odbijanju pokajanja. Ali oni su pogrešno procijenili tekuću međunarodnu situaciju i usporedbu sila. Danas je već 3. desetljeće 21. stoljeća, Kina već odavno nije više ta Vlada dinastije Qing koja je 1895. potpisala neravnopravni Sporazumu iz Maguana, te japanska strana uopće nije kvalificirana da daje neodgovorne primjedbe oko tajvanskog pitanja. Ako pojedini japanski političari još uvijek misle na ono kako je bilo prije više od stotine godina, ako se upleću u domaće poslove Kine kao kolonijalisti, zasigurno će zapaliti sami sebe vatrom. Nezaustavljiv je povijesni trend da Kina realizira potpuno ujedinjenje cijele države.
