Foto: VCG
Japanska Vlada je zadnje vrijeme u Bijeloj knjizi o obrani 2023. najavila kako je ta zemlja „upravo ispred najkritičnijih i najsloženijih okolnosti za osiguravanje sigurnosti“, i definirala Kinu kao „nezabilježen i najveći strateški izazov“. Analizirajući vojna stanja različitih zemalja, u 500 stranica Bijele knjige je na 31 stranici predstavljena situacija o Kini, odnosno najviše se bave njom među svim zemljama. Pojedini japanski mediji smatraju da je u najnovijoj Bijeloj knjizi puno više jačih i teških riječi nego prošle godine, po pitanju senzacionalnog govora o „prijetnji iz Kine“.
Kada se govori o Kini, nova Bijela knjiga o obrani slijedi staromodnu priču o tzv. „kineskoj prijetnji“, te povezujući s novom ocjenom o sigurnosnim okolnostima nastavlja tu senzacionalnu priču. U Bijeloj knjizi je spomenuto da se očekuje da će do 2027., odnosno u idućih 5 godina biti uloženo oko 43 bilijuna japanskih jena (oko 2,2 bilijuna kineskih yuana) za obranu i razvijanje tzv. „sposobnosti za protunapad“, povećanje sposobnosti u novim područjima tj. integriranom sustavu protuzračne obrane, svemiru, kibernetičkim prostoru i elektromagnetskom valu. Dodano je i da se na takav način „u suštini povećava obrambenu sposobnost“, te kako se „očekuje razumijevanje“.
Foto: VCG
U najnovijoj Bijeloj knjizi o obrani se često čita sintagma „japansko-američko savezništvo“ i druge riječi. U jedno vrijeme je američka administracija pogrešno definirala Kinu kao „najvažniji geopolitički izazov“, čime je zahtijevala od saveznika Japana da drži isti korak u strateškom smislu i odigra ulogu „množitelja sile“. Fumio Kishida i njegova Vlada odmah su se odazvali na američki zahtjev, i postavili su pojačanje japansko-američkog savezništva u središte osiguranja državne sigurnosti, čime su pozitivno reagirali na strateški zahtjev SAD-a.
Japanska Vlada je na kraju prošle godine usvajanjem „tri dokumenta o osiguranju sigurnosti“ aktivno tražila da bude na istom standardu SAD-a. Među ta tri dokumenta, „Nacionalna strategija o osiguranju sigurnosti“ je ciljala na američku „Strategiju o nacionalnoj sigurnosti“, dok su „Nacionalna strategija o obrani“ i „Plan o pripremanju obrane“ ciljali na američku „Nacionalnu strategiju o obrani“. Pod dominacijom „tri dokumenta o osiguranju sigurnosti“, nova Bijela knjiga o obrani u potpunosti služi sigurnosnoj politici SAD-a u istočnoj Aziji, blateći normalan razvoj kineske vojske i vojske akcije, grubo se uplićući u kineske unutrašnje poslove i tajvansko pitanje, čime je Japan SAD-u „izrazio lojalnost“.
Japan je usvojio „tri dokumenta o osiguranju sigurnosti“ odbacivši princip „čisto obrambene obrane“, a objavio je novu Bijelu knjigu o obrani u kojoj je senzacionalno govorio o prijetnji iz susjedstva, proglasivši povećanje obrambenih troškova i razvijanje sposobnosti za daljinski napad. Nizom opasnih poteza je Japan izazvao tešku zabrinutost i visoki oprez međunarodne zajednice. Pojedinci unutar Japana su upozorili da, „Japan upravo kreće prema putu militarizma, koji će biti teško pitanje koje utječe na razvoj kinesko-japanskih odnosa“. A u očima japanskog istraživačkog kruga, jedino zaštita međunarodnog poretka nakon Drugog svjetskog rata i Miroljubivog ustava jesu temelj Japana za dugoročni razvoj. Kako će u budući razumijevati Kinu i kako će se pridržavati obećanja u važnim pitanjima između dviju zemalja, o tome bi japanska Vlada trebala pažljivo razmišljati.
