Foto: VCG
Na Reprezentativnom domu američkog Državnog kongresa je nedavno usvojen tzv. „Zakon o međunarodnoj solidarnosti oko Tajvana“(Taiwan International Solidarity Act), uz najavu da je Rezolucijom UN-a br. 2758 „jedino priznato da je Vlada Narodne republike Kine jedini legalni predstavnik Kine u UN-u, alito se ne tiče reprezentativnosti Tajvana u UN-u, niti nije poduzet stav o odnosima između Narodne republike Kine i Tajvana“. Ta retorika predstavlja iskrivljenje rezolucije UN-a, koja podrazumijeva da američka strana obavi prevaru javnosti oko tajvanskog pitanja, i važna je karika američke strane za stvaranje „kognitivne zamke pseudopovijesne teorije“.
U Rezoluciji br. 2758 UN-a je definirano da će se obnoviti sva prava Narodnoj republici Kine, i odmah otjerati ilegalne predstavnike s tajvanske strane. Istovremeno, u Rezoluciji je izjašnjeno da je Vlada Narodne republike Kine jedina legalna Vlada Kine u UN-u, i ne postoje tzv. „dvije Kine“ ili „jedna Kina i jedan Tajvan“. Može se reći da je Rezolucijom u smislu politike i procesa, kao i u zakonskom smislu do kraja riješeno pitanje reprezentativnosti cijele Kine uključujući i reprezentativnost Tajvana u UN-u.
Foto: VCG
Zadnjih godina američka strana neprestano promovira tzv. „smisleno međunarodno sudjelovanje“ Tajvana, ali svugdje dolazi do nevolja. Na primjer, na godišnjim konferencijama Svjetske zdravstvene organizacije je 7 godina uzastopno bilo odbijeno da se uvrsti u dnevni red prijedlog pojedinih zemalja da se „poziva Tajvan kao promatrač da sudjeluje na konferenciji“. Ispred te činjenice, američka strana smatra da je princip jedne Kine definiran u Rezoluciji br. 2758 UN-a blokirao njenu avanturu za „neovisnost Tajvana“, i zato pokušava da domaćim zakonima zbuni javnost, te „razdvoji“ Tajvan s Rezolucijom br. 2758 UN-a, i na takav način Tajvanu „olakša“ blokadu na putu „međunarodnog sudjelovanja“.
Pogledamo li još šire, provokacija Rezolucije br. 2758 UN-a predstavlja dio američkih djelovanja zadnjih godina otkako je ta zemlja u tajvanskom pitanju stvarala pseudopovijest, postavljala teme po svojim potrebama i kontrolirala javnost. Od tzv. teorije „ne-definiranja statusa Tajvana“ do najave kako se „Rezolucija br. 2758 UN-a ne tiče Tajvana“, američka strana je fabricirala niz lažnih teorija sa zločestom namjerom, s ciljem da uništi zakonski temelj principa jedne Kine, te oduzme prava za definiranje „statusa tajvanskog tjesnaca“ i „međunarodnog poretka“. Tako se pronalazi opravdanje da se umiješa u tajvansko pitanje.
Tajvan je dio Kine, druge zemlje nemaju prava suditi po tajvanskom pitanju. Postoji samo jedna jedina verzija Rezolucije br. 2758 UN-a, i ne postoji tzv. „američko objašnjenje“. Američka strana čini problem oko te Rezolucije upravo namjeravajući uništiti međunarodni poredak poslije Drugog svjetskog rata i ugroziti suverenitet i teritorijalni integritet Kine. To kineski građani svakako ne dozvoljavaju, a i međunarodna zajednica će se zasigurno to odlučno odbiti.
